Bivši predsjednik Vlade Zoran Milanović govorio je, među mnogima drugima, kako je »Angela Merkel doslovno pozvala ljude da dođu u Njemačku« i na taj način tumačio navalu migranata na Europu. To je često ponavljana konstrukcija koja ima malo veze s njezinim stvarnim porukama.
Šefica Njemačke nikad nije pozvala migrante, barem ne na način na koji to Milanović i njemu slični predstavljaju, a njezine izjave bile su daleko više nijansirane nego što se prenose. Kad se govori i piše o njezinu »pozivu« misli se prije svega na njezinu novinsku konferenciju 31. kolovoza 2015. godine u kojoj je Merkel govorila više od sat i pol, a koju su pojedini mediji saželi u jednu rečenicu uzetu iz konteksta. Što je ona zapravo tada rekla? Među ostalim, ovo: »U budućnosti ćemo implementirati nove zakone koji će omogućiti bržu obradu aplikacija [migranata]. Trebamo veće kapacitete za smještaj izbjeglica. Trebamo moći brzo odlučiti tko ima dobre izglede ostati ovdje, a tko nema. Moramo brzo odlučivati kako bismo mogli deportirati one koji su odbijeni. […]
Reći ću jednostavno: Njemačka je snažna zemlja. Mentalitet kojim trebamo pristupati ovom problemu mora biti ovakav: toliko smo toga uspjeli u prošlosti, uspjet ćemo i ovo! [Wir schaffen das!] Učinit ćemo to, i gdje god naiđemo na zaprjeke radit ćemo na tome da ih nadiđemo. Federalna vlada učinit će sve u svojoj moći da to učini. […]
Čelnik Federalnog ureda za migracije i izbjeglice rekao je: Da, kad kod Sirijaca utvrdimo identitet tad je procedura priznavanja statusa ratnog izbjeglice brza. To je dovelo do dojma da kad Sirijac dođe u Njemačku i dokaže da je Sirijac, on je dobrodošao u Njemačku. To odgovara činjeničnoj situaciji, jednako kao što se može reći da onaj tko dolazi s Kosova najvjerojatnije ne će moći ostati. […]«
I iz toga vrlo skraćenoga izvješća jasno je da su njezine izjave bile šire od medijski napuhanoga »dobro došli u Njemačku«. Također, statistički podatci pokazuju da je val izbjeglica započeo prije spomenutih izjava. I stručnjaci za migracije tvrde da se općenito uzevši snažan val migracija pokreće nakon što oni koji su ostali kod kuće od svojih bližnjih (tj. od onih koji su se prvi odvažili krenuti) dobiju poruku da su sretno stigli. Važniji su signali koje im šalju njihovi bližnji, a ne neki daleki političari.
Isto tako valja reći da se pogrješno smatralo da će se proces identifikacije u zemljama prvoga kontakta moći učinkovito provoditi. U situaciji kad na ogradu navale tisuće ljudi odjednom nemoguće je od njih tražiti dokumente i raditi trijažu; ili će oni napraviti proboj, ili će se na odrasle i djecu bacati suzavac i podići zidovi.
