Više od deset posto srčanih bolesti moglo bi se spriječiti kada bi ljudi smanjili vrijeme provedeno pred televizorom, pokazala je studija stručnjaka sa Sveučilišta u Cambridgeu objavljena u časopisu »BMC Medicine«. Zagovaraju i prestanak grickanja čipsa i čokolade za vrijeme gledanja televizije. Zanimljivo je da su otkrili da u onih koji vrijeme provode za računalom ne postoji isti rizik. Koristili su se podatcima iz studije UK Biobank, britanske biomedicinske baze podataka, provedene na 373 026 osoba. Uzeli su u obzir i genetske predispozicije za razvoj bolesti srca. Tim je ispitao razlike između ljudi koji se opuštaju gledajući televiziju i onih koji slobodno vrijeme provode za računalom. Rezultati 13-godišnjega praćenja pokazali su da je u osoba koje dnevno provode pred televizorom manje od sat vremena uočeno 16 posto manje rizika od razvoja koronarne bolesti u odnosu na one koji to čine četiri sata, bez obzira na genetski rizik. U osoba koje su televizijski program gledale dva-tri sata dnevno uočeno je šest posto manje rizika od koronarnih bolesti u odnosu na one koje su gledale četiri sata. Studija je međutim pokazala da slobodno vrijeme provedeno pred računalom ne utječe na rizik od razvoja bolesti. Znanstvenici smatraju da je mogući razlog običaj gledanja televizije nakon večere, dnevnoga obroka, često najbogatijega kalorijama, što dovodi do viših razina masti i kolesterola u krvi. Čini se i da ljudi ispred TV-a češće grickaju hranu nego uz računalo, uz koje ionako obično provode manje vremena.
Inflacija u Njemačkoj potaknula je vlasti na odluku da se vlakom i autobusom može mjesec dana voziti za 67 kuna, piše Branimir Bradarić za Jutarnji list. Od 1. lipnja započinje provedba projekta u sklopu kojega će u cijeloj zemlji tijekom tri ljetna mjeseca biti omogućen jeftin način vožnje javnim prijevozom (autobusi, vlakovi i tramvaji). Cijena mjesečne karte stajat će 9 eura (67) kuna. Prema zamislima nadležnih takve cijene karata vrijedit će samo za lokalni prijevoz te prijevoz regionalnim vlakovima (tomu je moguće doskočiti presjedanjima, što bitno produljuje putovanja).
Prema zamislima nadležnih, karta koja se primjerice kupi u Münchenu, moći će se pod istim uvjetima rabiti u Hamburgu ili Berlinu. Karte koje nose naziv »9 za 90« moći će kupovati ne samo njemački državljani, nego i turisti. Na taj način svatko tko poželi, a ima dovoljno vremena, jeftino će moći proputovati cijelu Njemačku. Očekuje se da bi ta mjera mogla rezultirati i utjecajem na okoliš, odnosno da građani radi jeftinoga prijevoza odluče svoje automobile ostaviti u garažama. Jeftine karte za prijevoz odgovor su njemačkih vlasti na poskupljenje energenata i prehrambenih proizvoda kao posljedica rata u Ukrajini, što sve zajedno utječe na svakodnevni život građana Njemačke. U Njemačkoj su svjesni i da će jeftinije karte za prijevoz značiti i znatne gubitke regionalnim prijevoznicima, što će se nadoknaditi sredstvima iz državnoga proračuna. Tako je na prijedlog koalicijske vlade, koju čine socijaldemokrati, zeleni i FDP, Bundestag odobrio za taj projekt 5 milijuna eura. »Svatko tko se koristi javnim prijevoznim sredstvima uvelike pridonosi nastojanju da se naša zemlja učini neovisnom o ruskim energentima i da napreduje na putu do klimatske neutralnosti«, rekao je njemački ministar prometa Volker Wissing (FDP). Međutim već sada se strahuje što će biti poslije 31. kolovoza, kada projekt bude završen, i hoće li tada doći do velikoga skoka cijena karata javnoga prijevoza, što neki predviđaju.
Dora Koretić za Jutarnji list piše da je 120 000 stranih radnika u Hrvatskoj – premalo. Nedavno je državni tajnik Ministarstva unutarnjih poslova Žarko Katić na jednoj konferenciji, vjerojatno nadajući se da baš ne će imati velik odjek, objavio da očekuje da će broj izdanih dozvola za strane radnike ove godine prvi put u Hrvatskoj premašiti 100 tisuća, što je dvadesetak tisuća više nego prošle, također rekordne godine. Novinarka je napisala da je svakomu tko je u turističkom ili graditeljskom biznisu, koji ipak najviše ovise o strancima – jasno da ta objava stiže prekasno, nakon što su se poslodavci prije toga od početka godine besmisleno umarali crpeći odavno isušen bazen domaće radne snage, ali i nakon što su preko medija morali utjerivati da se sustav izdavanja dozvola za strance ubrza i oslobodi od nepotrebna birokratiziranja. »Dapače, da nije bilo svega toga, ne treba sumnjati da bi broj izdanih dozvola bio daleko veći, da bi pripreme za sezonu i potraga za radnom snagom završile i puno prije Uskrsa te da se, nakon što smo već debelo zagazili u ljetne temperature koje više priliče početku kolovoza nego sredini svibnja, problemom radne snage više ne bismo uopće bavili nakon prvoga kvartala. Nažalost ni pandemija ni rat u Ukrajini – čije posljedice na gospodarstvo i rezultate nekih od najvećih domaćih kompanija svakodnevno osjećamo i gledamo – nisu bili dovoljni da domaću administraciju uvjere da je upravo sada došao trenutak u kojem trebamo biti pametniji i fleksibilniji te prestati dokazivati domoljublje na temama u kojima za njega jednostavno nema mjesta.«
