Još jedna znanstvena studija upozorava na povezanost dugotrajne uporabe mobitela i tumorskih oboljenja na mozgu (Environmental Health 2024, 23, 82). Nije riječ o rezultatima laboratorijskih istraživanja, nego o takozvanoj metaanalizi postojećih studija. To je svojevrsna epidemiološka poslastica za znanstvenike jer statistička otkrića u takvu pregledu literature imaju karakter pouzdanosti i uvjerljivosti. To ujedno znači da je broj dosad objavljenih studija velik i dovoljan za upozorenja o izloženosti i štetnosti mobitelskoga zračenja. Jer metaanalize nema ako nema originalnih studija, istraživanja i rezultata.
Porast ovisnosti
Znanstvenici upozoravaju da je pojava novih i novih aplikacija, upitne vrijednosti, dodatno prikovala ljude za mobitel na dlanu te dodatno produžila boravak u prostorima ozračenim mobitelskim signalima… Tako navode i mjere sve češću ovisnost o virtualnoj prisutnosti na društvenim mrežama, gledanju filmova, pretraživanju interneta, upotrebi dnevnika i alarma, naručivanju taksija i hrane… Dakle, sve ono što nije osnovna funkcija mobitela – komunikacija među ljudima.
(Socio)patologija mobitela
S povećanim brojem korisnika i produljenim vremenom upotrebe mobitela za očekivati je da znanstvenici lakše uočavaju patološke posljedice – one društvene i one zdravstvene. U najnovijoj metaanalizi korejski su istraživači pokazali da se određene vrste tumora, poput glioma, akustičnoga neuroma ili meningioma, češće pojavljuju kod ipsilateralnih korisnika mobitela, odnosno onih koji uvijek drže mobitel s iste strane glave. Rizik od razvoja moždanih tumora je kumulativan, povećava se s godinama uporabe mobitela. Stoga je moguće da će u nadolazećim vremenima nestati slijepa proba, statistička kohorta onih koji se ne koriste mobitelom. Ostat će samo – »zamorci«.
Oštećenja mozga i pametni telefoni
Nije vjerojatno da će podatci koji pokazuju povezanost upotrebe mobitela i pojave tumora na mozgu obeshrabriti ljude da produže razgovore ili preglede sapunica i »tiktokova«. Mjerljiva upozorenja o oštećenjima mozga ne će smanjiti dnevnu satnicu druženja s, eto, jedinom pametnom spravom. Jer poput mornara ili kamiondžija, koji moraju ploviti i voziti, vlasnici mobitela moraju provjeriti svaki zvučni signal. Mobitel, kojemu se redovito mijenja slika zaslona ili ruho maskice, postao je personalizirana igračka, fetiš ili tek zamjena za cigarete u rukama nervoznih prstiju.
Strah od propusta
Mobitel je, uz ostalo, proizvod industrije straha. Česta suptilna poruka informatičkoga marketinga je, zapravo, prijetnja: biti bez mobitela znači biti isključen. U znanstvenoj se literaturi to naziva »FOMO« efektom – strahom od propuštanja, ispadanja iz (nametnute) igre. U toj nemoralnoj ponudi posebno su osjetljive žrtve – djeca. Umjesto plišanaca pokraj jastuka djeca vrtićkoga uzrasta spavaju s novom vrstom plastike – koja zrači. To je civilizacijski neprihvatljiv rizik.
Epidemiološka perverzija
Najnovija korejska metaanaliza zapravo potvrđuje službenu klasifikaciju koju je još 2011. godine objavila Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC), prema kojoj je mobitelsko zračenje uvršteno u skupinu 2B. To je oznaka kojom se imenuju mogući karcinogeni, a poznatiji su članovi te skupine ugljikove nanocjevčice, nitrozo-spojevi, titanijev dioksid, benzofuran, nitrobenzen, olovo…
Rizik od tumorskih oboljenja mozga postao je tako dio ambalaže pametnih telefona. No umjesto mrtvačke glave ili medicinskih upozorenja nalik onima na kutiji cigareta, mobiteli su zapakirani u poruke budućnosti, pomaknutih granica i izvanzemaljskih ponuda. Čak i neželjeni porast slučajeva moždanih tumora sadrži u sebi utješnu epidemiološku matematiku – bit će manje tumora debeloga crijeva.
