Štovanje Blažene Djevice Marije neodvojivo je od povijesti hrvatskoga naroda, ali i mnogih drugih naroda. Osim »Gospina pjesnika« fra Petra Kneževića i brojni su drugi stvaraoci Gospi Sinjskoj posvetili književne tvorbe. Odnosi se to i na dvojicu velikih pisaca prisutnih u memoriji sinjskoga kraja, na fra Filipa Grabovca i fra Andriju Kačića Miošića, stoji u Slobodnoj Dalmaciji u kojoj je o marijanskoj književnosti s prof. dr. Ivanom Boškovićem s Odsjeka za hrvatski jezik i književnost Filozofskoga fakulteta u Splitu razgovarao Damir Šarac. Evo samo nekih profesorovih razmišljanja iz toga razgovora tijekom kojega je obrazložio da je štovanje Majke Božje davno preraslo okvire cetinske i sinjske sredine, a ogleda se u činjenici da »kameno gnijezdo Cetine« na dan njezina Uznesenja pohodi veliko mnoštvo Božjega puka. »Uz izvorno duhovne poticaje i sadržaje, pohođenje Gospina svetišta i prošteništa mnogima je i prigoda za susrete i poznanstva, što mističnomu i ‘nadnaravnomu’ doživljaju Gospina blagdana daje atmosferu narodnoga slavlja pamtljiva i vjerski i svjetovno. Nije stoga nimalo čudno da je Gospa opjevana u brojnim pjesmama, molitvama, zazivima i litanijama, a njezin su lik i djelo u umjetnosti ovjekovječili brojni stvaraoci, među kojima je i znatan broj pisaca i pjesnika«, rekao je dr. Bošković. Protumačio je i da je prvi u nizu pjesnika koji su Gospu Sinjsku ugradili u svoje stihove bio fra Petar Knežević (1702. – 1768.). »Nazivan s pravom još i ‘Gospinim pjesnikom’, ovaj je sinjski svećenik zaštitnici i ‘čudotvorki sinjskoj’ posvetio sedam pjesama, od kojih je šest objavljeno u njegovoj zbirci iz 1765. godine ‘Pisme duhovne razlike’ tiskane u Mlecima, a jedna je pjesma ostala u rukopisu. Iako su Kneževićeve pjesme, navodi prof. Bošković, bliske i slične tvorbama pučke pjesničke vene, karakterizira ih i lirska toplina kojom pjesnik i odani Gospin štovatelj izražava ne samo svoje, nego i osjećaje brojnih vjernika, koje je ‘sinjska majka’ zadužila svojim nesebičnim darovima i milošću. One su i izraz (za)hvale za sve čime ga je zadužila. Sinjani su, reći će, povlaštenici njezine milosti i čudotvorstva.«
Mnogo se piše o maskama koje treba stalno nositi, a Marinko Jurasić u Večernjem je listu o toj temi objavio tekst pod naslovom »Osjetljivi očekuju zaštitu od opasnog egoizma«. »U Parizu, metropoli slobode, maske se moraju nositi i na turistički frekventnim vanjskim prostorima kao što je Montmartre. U Njemačkoj, zemlji koja baš i nije poznata po ograničavanju prava i sloboda, lokalne vlasti kontroliraju nošenje maski u vlakovima te prekršiteljima naplaćuju kazne od 150 eura, kako prenosi Deutsche Welle.
Nije samo naš Stožer i vlast na udaru kritika. Berlin je zabranio nekoliko prosvjednih skupova protiv mjera uvedenih kako bi se suzbilo širenje koronavirusa, jer su procijenili po ranijim sličnim okupljanjima da će sudionici opet kršiti protuepidemijske mjere pa su to prevenirali. Naravno, slijede tužbe, a Angeli Merkel prijete da će ovaj vikend imati prosvjed. Premda smo bili percipirani kao zemlja s najrigoroznijim mjerama, u međuvremenu smo postali lideri liberalnoga pristupa. Unatoč tomu, dijelu građana dosta je diktata Stožera. Inicijativa ‘Prava i slobode’ za 5. rujna, dva dana uoči početka škole, najavljuje prosvjed ‘Festival slobode’ na Trgu bana Jelačića, protiv ograničenja temeljnih prava i sloboda zbog COVID-19. I potpredsjednik Vlade Davor Božinović komentirao je da je to demokratsko pravo, dakako, uz poštovanje epidemioloških mjera, te je dodao kako sve vrijeme dio javnosti zagovara pooštrenje mjera, dio ublažavanje, a na Stožeru je da donosi uravnotežene odluke. Pravna država i u kriznim okolnostima mora funkcionirati. To vrijedi za Vladu, Stožer, prosvjednike i sve nas. Za pretpostaviti je da će organizatori, kako su i najavili, na civiliziran i epidemiološki korektan način prosvjedovati. I u doba koronavirusa važno je izreći stav. Ali, i ne ispustiti iz vida da su naša prava i slobode ograničeni pravima i slobodama drugih, a pravo na zdravlje, a da ne govorimo o pravu na život, razlog su zbog kojeg se iznimno, naravno uz poštovanje ustavnih kriterija, mogu ograničiti druga prava i slobode.
Zna se koji je put predviđen protiv nelogičnih, neuravnoteženih ili nepotrebnih mjera u pravnoj državi, a protivnici Stožera koriste i taj put na Ustavnom sudu. Sve drugo je u kriznim vremenima opasni egoizam i pseudopravdoljublje od kojeg najosjetljivije skupine građana s pravom očekuju zaštitu države.«
»Loptamo se s djecom, a ona se najviše boje stalnih promjena i nesigurnosti«, piše u Večernjem listu Lana Kovačević. »U Hrvatskoj je više nego ikad u fokusu obrazovanje – ne obrazovanja radi, nego obrazovanje na filozofskoj razini u kojem si baš svi daju za prvo da znaju sve. U najmanju ruku ono što je najbolje za generaciju 21. stoljeća koja je po svemu, od načina učenja, načina razumijevanja naučenog do navika znatno drugačija od svih prethodnih generacija koje im kroje obrazovanje. Spomenuta generacija učenika ima potrebu za profesionalnom orijentacijom, ali i alatima uz koje bi znala naučeno primijeniti u svakodnevici. Ima potrebu za jasno postavljenim ishodima učenja, no sve je to ostalo u sjeni virusa koji je i nadolazeću školsku godinu već sada izmijenio do temelja. Da, ove će školske godine učenici sjediti u školskim klupama s maskama, nastavnici će predavati s maskom preko lica i nosa, ove će se školske godine škole po potrebi zatvarati ako u njih probije virus, a učenici u samoizolaciji nastaviti pratiti online nastavu, ove će školske godine učenici biti lišeni školskih petminutnih odmora, ove će školske godine škole funkcionirati po epidemiološkoj slici županija, ali će ove školske godine učenici biti u kontaktu sa svojim vršnjacima. Baš kao što su to bili i za vrijeme praznika. Jednako kao i njihovi roditelji i nastavnici. Ove školske godine, baš kao i čitavo gospodarstvo, sve ostale profesije, učenici će učiti, kako to iz Nacionalnoga stožera vole kazati, ‘plesati s virusom’«.
Za mentalno zdravlje u doba koronavirusa stručnjaci napominju da je najgore nositi se s nesigurnošću, a kako si sam pomoći detaljno je opisano pa se, primjerice, savjetuje kako doskočiti nesanici koja je učestala u vrijeme stresa, kako pravilno disati, opustiti se glazbom i drugim tehnikama opuštanjem tijela i uma i molitvom. No da bi pojedinac išta od toga započeo primjenjivati, mora prepoznati da ta stresna i neizvjesna vremena imaju utjecaj na zdravlje, piše Ivana Rimac Lesički u Večernjem listu. Kad se psihički aparat umori, jer on nije neiscrpan, ako čovjek nema neke strategije kojima prepoznaje taj umor, onda ne će biti dobro – objasnila je u tekstu ravnateljica Klinike za psihijatriju Vrapče dr. Petrana Brečić. Da koronakriza, ali i potres utječu na mentalno zdravlje, prije svega je potrebno, dakle, prepoznati, a neke od preporuka kako si sam pomoći jesu, primjerice, poraditi na kvaliteti spavanja. Soba za spavanje i krevet trebaju biti ugodan prostor u kojem se ne čita, ne gleda TV i drugi ekrani niti se tamo telefonira. Savjetuje se i osmisliti ritual prije spavanja kojim će se prekinuti veza između dnevnih aktivnosti, onoga što izaziva stres, i trenutka kada se ide spavati. Savjetuju se i topla kupka, relaksacija, duboko disanje. Također valja opustiti um i tijelo, a savjetuje se opuštajuća glazba, poput Mozartove. Temeljito opisane upute dostupne su i na internetskim stranicama Ministarstva zdravstva.
