Mnogim vjernicima sasvim sigurno nije svejedno jesu li cjepiva protiv koronavirusa proizvedena uz pomoć linija matičnih stanica uzetih od tijela abortirane djece. Da su se brojni vjernici obratili sa sličnim pitanjima tražeći pojašnjenje od nadležnih crkvenih tijela i osoba svjedoče očitovanja nekoliko biskupskih konferencija ili njihovih tijela nadležnih za (bio)etička pitanja. Sasvim je sigurno da su se o pitanju očitovali biskupi SAD-a, Engleske i Walesa, Irske te Slovačke. Svi se oni u svojim procjenama oslanjaju na tri dokumenta Svete Stolice. Dva puta se o cjepivima očitovala Katolička akademija za život (2005. i 2017. godine), a pitanjem se u širem kontekstu bavila i Kongregacije za nauk vjere, u »Instrukciji ‘Dignitatis personae’ o nekim bioetičkim pitanjima«.
Posljednji dokument ističe »različite odgovornosti«, u ovom slučaju dvije razine moralne odgovornosti. Jedna se razina odnosi na istraživačke centre koji se koriste »biološkim materijalom« dobivenim od pobačene djece. Takve postupke instrukcija ocjenjuje kao etički neprihvatljive. No ključno je za današnji problem s cjepivom tvrdnja da bi »teški razlozi mogli biti moralno razmjerni te opravdati uporabu spomenutoga ‘biološkoga materijala’«. »Tako primjerice«, pojašnjava Kongregacija za nauk vjere, »opasnost za zdravlje djece može ovlastiti njihove roditelje da upotrijebe cjepivo u čijoj su pripravi bile rabljene stanične linije nedopuštena podrijetla, uvijek uz obvezu sviju da iskažu svoje neslaganje s time te zatraže od zdravstvenih sustava da stave na raspolaganje drugu vrstu cjepiva.«
Da se stvar ne bi banalizirala i shvatila odveć olako, ovdje iznosimo odlomak očitovanja Papinske akademije za život iz 2005. godine: »Stoga je dužnost liječnika i otčeva obitelji da potraže alternativna cjepiva (ako postoje) i naprave pritisak na zdravstvene vlasti kako bi nabavile druga cjepiva kod kojih nema moralnih dvojba. Trebaju pribjeći, ako je to potrebno, prizivu savjesti što se tiče upotrebe cjepiva koja se proizvode upotrebom staničnih linija dobivenih iz pobačenih ljudskih fetusa. Osim toga trebaju se na svaki način suprotstaviti… cjepivima koja nisu moralno prihvatljiva, a ako nemaju alternative, stvarati pritisak da se proizvedu moralno prihvatljiva cjepiva…«
Ipak, i taj dokument kaže da »ne postoji obveza izbjegavanja pasivne materijalne suradnje ako ona uzrokuje ozbiljne posljedice«. »Što se tiče cjepiva koja nemaju alternative, naglašavamo da treba zahtijevati da se proizvedu druga cjepiva, kao i da ih je dopušteno upotrijebiti ako je to potrebno kako bi se izbjegao ozbiljan rizik ne samo za vlastitu djecu, nego… i za zdravstveno stanje cijele populacije, osobito za trudnice«, zaključuje dokument.
Polazeći od toga da je COVID-19 ozbiljna ugroza ne samo zdravlja, nego i cijeloga društva, biskupske su konferencije ta načela primijenila na današnju situaciju. Olakotna okolnost je i u tome, kao što su spomenuli primjerice slovački biskupi, što je proizvodnja cjepiva protiv koronavirusa »povezana s uporabom linija matičnih stanica podrijetlom iz fetalnih tkiva uzetih od pobačenih plodova 60-ih, 70-ih i 80-ih godina prošloga stoljeća«, dakle davno, pri čemu treba imati na umu da nisu sporne matične stanice kao takve, čak ni one prve koje su preuzete iz ubijenih plodova, nego sam postupak koji banalizira dostojanstvo ubijenih i ide u prilog pobačajnomu mentalitetu.
Osim toga, sva cjepiva koja bi se kod nas mogla naći u optjecaju ne mogu se strpati u istu etičku »košaru«. Tako je Komisija za »pro life« djelovanje Konferencije katoličkih biskupa SAD-a pojasnila da stanične linije koje potječu iz fetalnoga tkiva uzetoga iz tijela pobačene djece nisu rabljene za proizvodnju cjepiva protiv koronavirusa u tvrtkama Pfizer & BioNTech i Moderna u bilo kojoj fazi planiranja, razvoja ili proizvodnje. No i u jednom i u drugom slučaju takva je stanična linija rabljena za laboratorijsko ispitivanje cjepiva. Na prigovor da je uporaba cjepiva s bilo kakvom, čak i udaljenom vezom s pobačajem uvijek nemoralna američki su biskupi izrijekom uzvratili da takvo gledište ne odgovara katoličkomu moralnomu naučavanju.
Odjel za društvenu pravednost Biskupske konferencije Engleske i Walesa konstatirao je među ostalim da su cjepiva »AstraZeneca« (razvijena u suradnji s Oxfordskim sveučilištem) »izravnije povezana s linijom dobivenom iz pobačaja«. No na temelju spomenutih kriterija vatikanskih institucija britanski su biskupi izjavili da cijepljenje čak i tim cjepivom »nije grijeh«.
Stoga se može zaključiti da bi vjernici, u danim okolnostima, trebali dati prednost cjepivu iz Pfizera & BioNTecha i Moderne. Ujedno treba, u duhu očitovanja slovačkih biskupa, gajiti nadu i zahtijevati »što raniju dostupnost najboljega mogućega cjepiva, kako u pogledu etičke procjene tako i odgovarajuće učinkovitosti i sigurnosti«.
Slovački su biskupi također podsjetili da je »zaštita života i zdravlja ozbiljna moralna obveza«, naglašavajući da, u tom kontekstu, »pravilnu provjeru i odobravanje programa cijepljenja« ne treba »ni spominjati«. Jednako su tako upozorili da »nitko nema pravo neargumentirano ili nepromišljeno dovoditi u pitanje ili nijekati odgovornu i znanstveno utemeljenu profesionalnu prosudbu liječnika i drugih zdravstvenih djelatnika, stručnjaka za cijepljenje«.
