Funtana-Fontane proglašena je najturističkijim mjestom. Turističku sudbinu toga maloga primorskoga mjesta odaju i brojni ugostiteljski objekti koncentrirani na malom prostoru, što mjestu daje i jedinstvenost tijekom ljetnih mjeseci. Duž obale nalaze se i lijepo uređeni kampovi, uklopljeni u okoliš, kao i nekoliko hotela. Funtana se može pohvaliti da u danu može smjestiti čak dvadesetak tisuća gostiju. O turističkim mogućnostima, životu u Funtani i nedostatku radne snage govori Eugen Fabris s nadimkom Mario. Rođen je 1954. u Kringi, a od 1985. je u Funtani.
Turizmom odnosno ugostiteljstvom bavi se već 52 godine. Sa suprugom, sinovima Josipom i Martinom te snahama, uz dvoje unuka, vodi restoran u Funtani. »U ugostiteljstvu sam od 1968., a sada vodimo obiteljski restoran ‘Histria’«, navodi Fabris. »Promišljajući turizam danas i nekoć, to su velike razlike. U ugostiteljstvu i turizmu sam već 52 godine, dakle od svoje četrnaeste godine. Dragi Bog nam je dao more, sunce i lijepu prirodu, a to je ono čime se koristimo i zašto moramo Bogu biti zahvalni«, kaže praktični vjernik Fabris, koji ističe da je i on u mladosti živio poput ostalih svojih vršnjaka, ali Bog ga je dotaknuo u njegovoj nevolji i vratio na put vjernika.
»Od 1993. vodim obiteljski restoran i Bogu sam zahvalan što god postignemo. Jednostavno sam zadovoljan jer prepuštam sve Bogu. Naravno da smo to nadograđivali i proširivali, pa tako sada imamo šesnaest zaposlenih. Kao i drugi ugostitelji diljem Jadrana, imamo problem s radnom snagom. Tako je trenutačno kod nas zaposleno šesnaest radnika, od kojih je samo četvero iz Hrvatske, a ostali su iz Bosne i Hercegovine i Srbije. To je problem cijeloga Jadrana jer mladi odlaze iz Hrvatske i nema tko raditi. Prvo, to pripisujem lošoj i nevjerodostojnoj politici koja ne štiti svoje nacionalne interese, kako na državnoj tako i na lokalnoj razini. Na primjer, mi radimo osam mjeseci, borimo se za svakoga gosta, a na drugoj strani kad promatram velike turističke objekte i korporacije, u prvom redu državne ili one u vlasništvu lokalnih zajednica, pa njima ništa ne znači zatvoriti objekte ako nemaju i trista gostiju. I kako ćemo mi biti konkurentni? To su velike firme s malim plaćama i logično je da to ljude odbija. Danas je privatnicima teško poslovati, jer nekad je bilo više posla, ali bilo je sve jeftinije, od hrane pa nadalje. Bilo je nerazmjerno kad je bio na neki način ‘bum’ u turizmu, dakle između potražnje i ponude. Tada su zarade bile velike u odnosu na ponude, no danas se to profilira i pazi se na svaku sitnicu, posebno kod malih privatnih poduzetnika. Problem su veliki hoteli, marine i kampovi koji se i dalje vode logikom krupnoga kapitala. Oni jednostavno samo gledaju krupni kapital, a to je pogrješna politika počevši od državne pa sve do nižih razina. Treba raditi razmjer, paziti na svakoga pojedinca i izlaziti mu u susret, i onda bi to bila politika po mjeri čovjeka.«
Turistički djelatnik i ugostitelj Fabris ističe da se u Hrvatskoj ne štite nacionalni interesi i to je jedan od većih problema. Navodi primjer mađarskoga premijera te primjer poljskoga državnoga vodstva koji štite interese svoga naroda, a grade svoje gospodarstvo na potencijalima koje imaju. »Nažalost, hrvatska je politika puno toga uništila, posebno u posljednje vrijeme, jer je dodvorička i sluganska prema EU-u. Treba se riješiti sluganstva direktiva Europske unije i štititi svoj interes, interes stanovnika Hrvatske. To može samo čovjek koji je domoljub i vjernik, a ne netko tko ima više svoje osobne ciljeve i tko je spreman za višu poziciju predati i prodati hrvatski narod. To je razlog što mladi odlaze i što smo prisiljeni uvoziti radnu snagu iz drugih zemalja. Ne štite se nacionalni interesi, ne štiti se obitelj, ne štiti se država. To su temelji društva i države, i to treba biti jasno onima koji predstavljaju hrvatski narod, dakle ne ići po mišljenje u institucije Europske unije i provoditi ga po direktivi, nego slušati bilo svoga naroda i njemu pomagati da ostane i opstane.«
Župljanin Funtane Eugen Fabris je i humanitarac. Prema svjedočenju mještana, posebno djelatnika župnoga Caritasa, kao gradski vijećnik odrekao se svojih primanja u korist Caritasa. Istodobno sudjeluje u svim humanitarnim akcijama, posebno kad su u pitanju potrebiti. O većim blagdanima daruje hranu za potrebite, posebno ribu u korizmenom vremenu. Samozatajni Fabris ističe da se domovina voli djelima, a ne samom pričom. Izgradio je i kapelu Majke Božje u zahvalnosti za ozdravljenje i blagoslov koji mu je Bog podario.
»Rado hodočastimo u marijanska svetišta te idemo na duhovne seminare«, navodi Fabris. »Bili smo u Lurdu, a često hodočastimo u Međugorje i druga marijanska svetišta, jednostavno tamo produbljujemo svoju vjeru, nađemo dodatnu duhovnu okrjepu. U današnjem svijetu važno je biti uz Boga i s Bogom, jer ako se to zaboravi, čovjek jednostavno nema sreće. Materijalno je potrebno čovjeku za život, ali ne smije zaboraviti onoga pokraj sebe tko je u potrebi. Sva su materijalna blaga suvišna ako čovjek ne živi s Bogom. Nastojim svaki dan zahvaliti Bogu i Majci Božjoj što su me izveli na vjernički put. Za zahvalnost Bogu i Maci Božjoj, s molitvom za svoju obitelj i svoj narod, izgradio sam u dvorištu kapelicu posvećenu Majci Božjoj.«
