EUROPA SE OBRAČUNAVA S DIMOM Zabrana pušenja – zdravlje ispred turističkih interesa

Foto: Shutterstock

Da je pušenje štetno zna se odavno. Međutim nedavno se u Europi prišlo gašenju cigareta u pojedinim državama. Prema podatcima Eurostata, najmanje je pušača u Švedskoj, gdje je 2014. još pušilo 8,7 % odraslih, a najviše je pušača u Grčkoj i Bugarskoj, gdje puši 27 % starijih od petnaest godina. Svaki peti Europljanin puši, s tim da ih 6 % puši najmanje kutiju na dan, a oko 13 % puši dnevno manje od 20 cigareta. Muškarci puše više od žena, osim u Švedskoj. Najviše puše muškarci s Cipra, najviše je pušačica u Austriji, 22 %. Hrvatska je pri vrhu popisa sa 24,5 % pušača među odraslima, s tim da muškarci puše češće od žena. Najžešći su pušači Grci i Turci, a u Finskoj, barem statistički, nitko ne puši više od kutije cigareta na dan. U Austriji će nakon 1. studenoga u kafićima i restoranima pušenje biti zabranjeno – osim u pojedinim lokalima s posebnom dozvolom. Pušenje je palo kao žrtva afere Ibiza s obzirom na to da se krajnje desna Slobodarska stranka FPÖ uporno protivila zabrani pušenja, pa i onda kad je zahtjev za zabranu potpisalo 900 000 građana, a FPÖ je bio dio vlade Sebastiana Kurza, čime su dugo uvjetovali opstanak vladajuće koalicije, kako piše Snježana Pavić.

Zbog te odluke prosvjeduju vlasnici austrijskih noćnih klubova i barova. »Kad ionako dolaze samo oni koji puše, koga mi to ugrožavamo?« prosvjeduju iz barova. U Austriji se dosad moglo pušiti u lokalima koji su odvajali pušače od nepušača i odista su rabili ventilatore, odnosno pročistače zraka.
»Ionako dolaze samo oni koji puše«

U budućnosti se ne će moći pušiti nigdje na javnim mjestima u Austriji gdje se pije i jede, što znači ni na vatrogasnim zabavama ili feštama pod šatorima. Iznimka su samo ljetne terase. Zbog te odluke prosvjeduju vlasnici austrijskih noćnih klubova i barova. »Kad ionako dolaze samo oni koji puše, koga mi to ugrožavamo?« prosvjeduju iz barova. U Austriji se dosad moglo pušiti u lokalima koji su odvajali pušače od nepušača i odista su rabili ventilatore, odnosno pročistače zraka. Pritisak pušača iznimno je jak jer puši svaki četvrti Austrijanac. Prosjek EU-a znatno je manji, puši svaki peti državljanin, a svake godine milijuni se ostavljaju za cigarete. Odluka bečkoga parlamenta samo je posljednji potez u europskom i svjetskom ratu protiv pušenja. Iz Švedske je došla vijest da zabranjuju pušenje pred lokalima te su se odlučili do 2025. obračunati s duhanskim dimom. U Švedskoj se više od deset godina ne smije pušiti u restoranima ili kafićima, ali od 1. srpnja ni na igralištima ili željezničkim, autobusnim ili tramvajskim postajama. Kao i u Austriji, zabrana se odnosi i na e-cigarete. Šveđane u ambiciji slijede Finci, koji su postavili cilj da do 2035. zabrane pušenje, čime svako malo donesu novu mjeru kojom otežavaju život i preostalim pušačima. Pušenje u automobilima zabranile su mnoge zemlje, među ostalim Velika Britanija, Italija, Grčka, Francuska, Južna Afrika i Australija. U Austriji i Finskoj to je zabranjeno kad je u automobilu dijete. Pariz je još prije godinu krenuo u ostvarivanje cilja da deset posto gradske površine bude slobodno od cigaretnoga dima. Lani su početno zabranili pušenje u šest parkova, a nedavno su zabranu proširili na 52 gradska parka. Tko bude uhvaćen s cigaretom od 1. srpnja mora platiti kaznu od 38 eura. Istu kaznu od 2015. plaćaju oni koji puše na dječjim igralištima. Danci također zabranu pušenja na plaži vide kao prvi korak u općoj zabrani pušenja na otvorenom. Nisu jedini jer sve više plaža u Francuskoj i Španjolskoj zabranjuju pušenje: među Španjolcima prvi su krenuli u Lloret del Maru, a sličnu odluku donijeli su Tenerifi i Costa Brava.

Hrvatska proizvodnja austrijskih suvenira
Postoji tržište stranih suvenira, posebno iz Kine, pa je svaki domaći izrađivač suvenira dragocjen, među kojima treba spomenuti Zorana Bašića iz Trnjana pokraj Slavonskoga Broda čija je tvrtka primjer da za dobre poduzetničke ideje nema granica. Kako piše Jolanda Rak Šajn suveniri njegove tvrtke (magneti za hladnjake sa slavnim austrijskim turističkim atrakcijama, poput carice Sissi, dvorca Schönbrunna te slika »Poljupca« Gustava Klimta) posljednjih se godina prodaju u središtu Beča. U Hrvatskoj se već oguglalo na kinesko podrijetlo suvenira, a Austrijanci se diče Bašićevim, izrađenima u Hrvatskoj. Dizajn i proizvodnja dolaze iz nevelike radionice, koja bi, nada se Bašić, uskoro mogla prerasti i u prvu hrvatsku tvornicu magneta suvenira. Bašićev biznis procvjetao je zahvaljujući ideji da sina, a kasnije i druge mlade, vrati iz Irske. Magneti, podmetači, reveri, zahvalnice i ostali sitni darovi koji izlaze iz njegove radionice – i bez problema i cjenovno pariraju kineskomu uvozu – prije četiri godine su zainteresirali jednoga bečkoga trgovca suvenirima, koji je od njega naručio uzorke magneta. Godinu dana kasnije prvi magneti iz Trnjana našli su se u bečkim suvenirnicama, a kako su Austrijanci brzo prepoznali kvalitetu, posebnost i brzinu izrade manjih serija različitih motiva, narudžbe su bivale sve veće. Osim u Austriji tvrtka se nametnula i diljem jugoistočne Europe, no posebnu pažnju i kreativnost usmjerila je i na domaće tržište. Proizvodi se izrađuju ručno prema vlastitim idejama ili idejama njegovih kupaca.

 

Osijek se ne da

»Nije sve tako crno« – poručit će iz Osječko-baranjske županije svakomu tko je zamišlja kao »veliki kolodvor« iz kojega autobusi kao na traci odlaze u Njemačku ili Irsku. Podatci ipak opovrgavaju uvriježeno mišljenje da je to županija iz koje se statistički najviše iseljava i da je na začelju demografske statistike. Tako je Večernji list započeo tekst u kojem se nižu podatci iz Državnoga zavoda za statistiku, otvorenoga proračuna RH te proračuna Osječko-baranjske županije, kao i izvješće Zavoda za zapošljavanje. Prema tim podatcima stopa pada broja stanovnika izraženija je na području Like, u Dalmatinskoj zagori, Sisačko-moslavačkoj, Vukovarsko-srijemskoj i ostalim slavonskim županijama, a Osječko-baranjska je na 11. mjestu. »Ne želimo time umanjiti problem, nego ga realno promatrati. Prema podatcima s početka godine, oko 1800 ljudi doselilo se u Osječko-baranjsku županiju, koja u odnosu na ostale slavonske županije prednjači po broju useljenih. Od toga njih 1165 doselilo se iz drugih krajeva Lijepe Naše, a 598 iz inozemstva, najviše iz Njemačke, Srbije i BiH. U prvi je razred jesenas krenulo 2565 prvašića u osnovnim školama u cijeloj županiji, što je 135 učenika prvoga razreda više nego lani. Uz maksimalno angažiranje na povlačenju nepovratnih i kreditnih sredstava EU-a i nacionalnih fondova, što izravno utječe i na angažiranje lokalne građevinske i ostale operative. Osječko-baranjska županija razvila je mnoge vlastite mjere koje utječu na demografska kretanja. Za projekte je osigurano 335,6 milijuna kuna, odnosno 61,4 posto izvornoga županijskoga proračuna, a od toga čak 32 posto ili 109 milijuna kuna namijenjeno je gospodarstvu i investicijama. A 25 posto izvornoga proračuna, 83 milijuna kuna, odnosi se na poljoprivredu, ruralni razvoj i kontinentalni turizam. Potpore za poticanje gospodarstva udvostručene su u odnosu na prethodne godine te iznose 8,6 milijuna kuna«, tvrde u županiji.

Najviše za unaprjeđenje stanovanja

Golem je, kažu, i interes građana za subvencioniranje kamata na stambene kredite, što je nov i jedinstven projekt u Hrvatskoj, gdje Županija sufinancira 1 posto kamata stanovnicima s područja županije. Županija za obrazovanje iz proračuna izdvaja 25 posto, a prosjek je drugih županija RH 16 posto. Za unaprjeđenje stanovanja i zajednice izdvaja najviše od svih županija, 10 posto, a prosjek u RH je 2 posto. Prednjači po broju projekata i iznosu sredstava za energetsku obnovu zgrada javne namjene te je jedina županija koja je samostalno prijavila projekt »Zaželi« uz pomoć kojega je zaposleno 46 teže zapošljivih žena iz ruralnih područja. Započeti su i kapitalni projekti poput izgradnje I. gimnazije, zatim Regionalnoga distribucijskoga centra, Centra za gospodarenje otpadom. Osiguran je novac EU-a za projektnu dokumentaciju novog KBC-a Osijek. Ukupne investicije u županiji iznose tri milijarde kuna, o čemu piše Suzana Lepan Štefančić.