Europska komisija 11. listopada objavila je Komunikaciju u kojoj je predstavila niz instrumenata, mjera i politika koji su državama članicama na raspolaganju za upravljanje demografskim promjenama i njihovim utjecajem na društvo i gospodarstvo Unije, uključujući njezinu globalnu konkurentnost. U Komunikaciji su navedeni brojni instrumenti (od pravnih propisa i regulatornoga okvira do konkretnih financijskih poticaja i mjera putem europskih fondova, ali i nacionalnih i regionalnih proračuna) koji su državama članicama na raspolaganju u tu svrhu. Ti se instrumenti mogu učinkovito kombinirati s nacionalnim i regionalnim politikama kako bi osnažili i pružili potporu svima da se lakše nose s izazovima demografskih promjena. Čini se da je i Europskoj komisiji napokon postalo jasno da je pet do 12 odavno prošlo i da će, ako se ovakvi demografski trendovi nastave, udio građana Europske unije prema objavljenim projekcijama pasti sa sadašnjih oko šest posto na četiri posto (2070. godine) udjela u svjetskoj populaciji ili čak na manje od dva posto 2100. godine – što je krajnje zabrinjavajuće.
»Komunikacije« Europske komisije dokumenti su koji imaju određenu težinu iako nisu pravno obvezujući za države članice. Komunikacije mogu uključivati ocjene politika, komentare ili objašnjenja akcijskih programa te također nacrte budućih politika, što se čini da je ovdje slučaj: želi se utjecati na zemlje članice kako bi shvatile da je demografski izazov jedan od ponajvećih izazova današnje Europske unije i da na njega čim prije treba početi odgovarati snažnijim mjerama i politikama nego što je to bio slučaj do sada. U novoj Komunikaciji zemljama članicama preporučuje se da svoje djelovanje u ovom području temelje na četirima glavnim stupovima politika.
Iako dokument Komunikacije Europske komisije počinje u svijetlom tonu navodeći kako građani EU-a žive sve dulje i sve zdravije, brzo se prelazi na zabrinjavajuće činjenice. Navodi se da europska društva ubrzano stare te da udio starije populacije ubrzano raste, a zbog sve manje novorođenih, ubrzano pada udio mlade i populacije radne dobi (što može dovesti do nedostatka radne snage) pa je u nekim zemljama već i sada prisutan ozbiljan nedostatak radne snage u pojedinim sektorima, a to onda ima negativne posljedice na gospodarstvo.
S druge strane, zbog procesa starenja stanovništva raste pritisak na javne proračunske izdatke, prije svega mirovinske te izdatke za zdravstvene i socijalne sustave koji su ključni u skrbi za starije. Negativni demografski procesi stavljaju dodatne izazove na prostornu, socijalnu i međugeneracijsku koheziju koja se do sada uspješno održavala unutar članica Europske unije. Komunikacija izričito navodi da građani zemalja članica (s pravom) očekuju zajedničke akcije i inicijative kako s razine Europske unije tako i s razine nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti kako bi se adekvatnije odgovorilo i upravljalo ovim negativnim demografskim procesima. U tu svrhu Komunikacija preporučuje sljedeća četiri stupa politika. Prvi je potreba boljega usklađivanja obiteljskih obveza i plaćenoga rada, posebno osiguravanjem pristupa kvalitetnoj skrbi za djecu te uvođenjem dobre ravnoteže između poslovnoga i privatnoga života. Drugi je stup podupiranje i osnaživanje mlađih naraštaja da napreduju, razvijaju vještine, imaju bolji pristup tržištu rada i zapošljavanju te cjenovno pristupačnomu stanovanju. U trećem se stupu traži osnaživanje starijih naraštaja i njihove dobrobiti reformama u kombinaciji s odgovarajućim politikama na tržištu radu, a u četvrtom stoji: »prema potrebi, rješavanje problema manjka radne snage upravljanjem zakonitim migracijama, kao dopuni iskorištavanju talenata iz Unije«.
U Komunikaciji se ističe da svakoga treba podržati da može istovremeno birati i karijeru i obitelj. Iako je odluka o imanju djece osobna stvar, ističe se u Komunikaciji, ipak pružanje i osiguravanje usluga skrbi o djeci i starijima, mogućnosti zapošljavanja i ostvarenja prihoda neophodnih za kvalitetan život mogu utjecati na odluku o imanju djece. Postoji rastući trend među mladima da sve dulje odgađaju odluke o osnivanju obitelji i pokazuju nespremnost u realizaciji odluke i potencijala imanja većih obitelji. Ipak, mnogi među mladima, osobito visokoobrazovane žene, navode da bi željeli imati više djece nego što ih zapravo imaju, što je poznata činjenica, naime, da je stvarni broj rođene djece u većini EU27 zemalja manji od željenoga broja među mnogim obiteljima. Kada se propituju razlozi toga, onda ključni čimbenici koji objašnjavaju jaz između stvarne i željene veličine obitelji uključuju poteškoće u usklađivanju obveza na poslu i brizi za obitelj i djecu te također ekonomsku i socijalnu nesigurnost koja je često povezana s nesigurnim izgledima za zapošljavanje, a na trećem mjestu kao važan čimbenik navode se visoki troškovi života i stanovanja.
U tu svrhu kao rješenja se predlažu mjere za povećanje zaposlenosti žena, čije stope zaposlenosti još uvijek u većini EU zemalja zaostaju za plaćama muškaraca, zatim osiguravanje dostupnih, kvalitetnih i pristupačnih institucija skrbi za djecu, tj. vrtića. Sljedeća vrlo važna navedena mjera jest osiguravanje fleksibilnih radnih aranžmana s fleksibilnim radnim vremenom koje treba omogućiti roditeljima lakšu usklađenost radnih i obiteljskih obveza, te kreiranje mjera koje bi na određeni način bolje uravnotežile poslove skrbi i brige o djeci između žena i muškaraca. Sljedeća važna mjera porezna su oslobođenja, posebice nižih dohodaka, i kreiranje novčanih naknada koje bi nadopunile obiteljske prihode onih obitelji koje rade na nisko plaćenim radnim mjestima. Mjere u pogledu osiguravanja pristupačnijega stanovanja detaljnije se ne razmatraju u dokumentu iako se navodi da su u novoj financijskoj perspektivi osigurana znatna sredstva za financiranje programa socijalnoga stanovanja.
U fokusu drugoga stupa preporuka je za kreiranje različitih poticaja za bolju integraciju mladih na tržište rada. Naime, 2022. godine jedna od 10 mladih osoba u EU27 u dobi 15-29 godina pripadala je tzv. NEET grupi, to jest nije bila ni zaposlena niti je bila u redovitom sustavu obrazovanju niti je sudjelovala u nekom obliku stjecanja vještina, a u nekim slabije razvijenim južnoeuropskim i istočnim regijama taj postotak ide čak do 25 posto mladih koji su u NEET populaciji. Stoga je žurno potrebno kreirati poticaje za promicanje pristupa mladih zaposlenju na kvalitetnim poslovima, pristupačnom stanovanju i pristojnom životnom standardu, što je ključno za njihovu dugoročnu perspektivu, a time i za odluke o formiranju obitelji. Komunikacija ističe da su ulaganja u obrazovanje i osposobljavanje ključna za mobiliziranje mladih ljudi i njihovo opremanje temeljnim vještinama, kao i vještinama koje će biti tražene u budućnosti poput onih znanja potrebnih i neophodnih za djelovanje u zelenoj i digitalnoj ekonomiji. Zemljama članicama preporučuje se da se u tu svrhu koriste potencijalima Garancija za mlade, ali i nekim drugim EU instrumentima koji im stoje na raspolaganju.
Preporuke za treći stup mjera kreću od tvrdnje da je od presudne važnosti u društvima koja stare postići i održati visoku stopu zapošljivosti radnika starije dobne skupine, posebice one 55-64 godine, pa i one starije od 65 godina. Danas većina EU27 zemalja ima relativno visoke stope zaposlenosti populacije 20-64 godine, koje se kreću između 70 i 80 posto, a stope zaposlenosti starijih radnika jako su različite pa tako ima zemalja kao što su Švedska, Češka, Estonija, Njemačka i Danska gdje su one na razini onih skupine 20-64 godine, dakle blizu 80 posto, ali ima i velik broj zemalja kao što su Hrvatska, Rumunjska, Grčka, Italija, gdje su stope zaposlenosti starijih radnika 55-64 godine ispod 60 posto i tu postoji velik potencijal za poboljšanje. U tu svrhu u Komunikaciji se preporučuje da bi poduzeća i radnici trebali raditi zajedno na prilagodbi radnih praksa i promjena kojima bi se otklonile unaprijed stvorene predodžbe i stereotipi o starijim naraštajima radnika kao onima manje produktivnima i sl.
U nastavku se naglašava važnost daljnjih reforma u mirovinskim sustavima kako bi se umirovljenicima pružilo adekvatne mirovine koje su ključne za održavanje dostojanstvenoga životnoga standarda nakon umirovljenja. Međutim, navodi se da je potrebno u tu svrhu uključiti i reforme radnoga zakonodavstva i politika na tržištu rada, kako bi se u što većoj mjeri potaknulo starije radnike da što dulje ostanu zaposleni, ali i kako bi se umirovljenicima 65+ koji to žele omogućilo da rade bez smanjenja u mirovinskim primanjima. Ističe se i važnost ulaganja u sustave zdravstva koji su ključni za očuvanje zdravlja starijih, te u dugotrajnu skrb.
Posebice se ističe da se ulaganja u dugotrajnu skrb moraju ojačati kako bi se istovremeno djelovalo na više područja, pružajući veće kapacitete dugotrajne skrbi te istovremeno ublažavajući siromaštvo u starijoj dobi, koje posebno pogađa žene. U Komunikaciji se navodi da osiguranje kvalitetnih i pristupačnih usluga dugotrajne skrbi može smanjiti obveze skrbi za oko 53 milijuna neformalnih njegovatelja u EU-u, od kojih je tek 65 posto zaposleno na puno radno vrijeme. Ulaganjem u dugotrajnu skrb važno je privući i zadržati formalne njegovatelje u sustavu, kojima se moraju ponuditi bolje plaće i radni uvjeti uz odgovarajuće obrazovanje i obuku, a relevantna zanimanja poput njegovatelja zbog toga bi trebala postati privlačnija.
Četvrti stup razmatra mjere kojima se nedostatak radne snage u EU zemljama u pojedinim sektorima popunjava preko kanala upravljanih legalnih migracija iz trećih zemalja. U tu se svrhu opisuju i pristupi i prakse pojedinih zemalja članica na tragu selektivnih imigracijskih politika, pa tako primjerice Švedska provodi program privlačenja i zadržavanja visoko educiranih i specijaliziranih stručnjaka iz trećih zemalja, a istovremeno provodi pojačane mjere nadzora i kontrole zloporabe ilegalnih migrantskih ruta i kretanja.
U Republici Hrvatskoj svi spomenuti negativni trendovi, nažalost, odavno su na snazi. Posljednji popis stanovništva kao i podatci Eurostata pokazuju da se hrvatsko stanovništvo ubrzano smanjuje i stari. Gubitak stanovništva između dvaju popisnih razdoblja 2011. i 2021. godine iznosio je gotovo 10 posto, dok Hrvatska godišnje prirodnom depopulacijom gubi više od 20.000 stanovnika posljednjih godina. Udio starijega stanovništva 65+ u ukupnom stanovništvu ubrzano se povećava, gotovo za pet postotnih bodova u razdoblju 2012. – 2022., prema Eurostatu sa 17,9 na 22,5 posto. Tako je Hrvatska 2022. godine s udjelom od 22,5 posto stanovništva 65+ prema podatcima Eurostata bila znatno iznad EU prosjeka od 21,1 posto istoga udjela te odmah iza Italije, Portugala, Grčke i Finske s udjelom starijega stanovništva.
Dakle, u Hrvatskoj su preporuke iz Komunikacije odavno već trebale zaživjeti s obzirom na intenzitet negativnih demografskih trendova. Pitanje je hoće li se nakon nove Komunikacije iz Bruxellesa s nacionalne i regionalnih razina vlasti početi s adekvatnijim i snažnijim programima mjera usmjerenim na rješavanje demografskih izazova. One se spominju u dokumentu Komunikacije, ali u Hrvatskoj, nažalost, nije vidljivo da se te mjere primjenjuju, pogotovo one koje se odnose na cjenovno prihvatljivo stanovanje, politike i mjere unaprjeđenja dugotrajne skrbi te mjere usmjerene selektivnoj imigracijskoj politici.
Ipak, u posljednje vrijeme u saborsku se proceduru najavljuje upućivanje novoga zakona o dječjem doplatku koji bi trebao u nekoj mjeri unaprijediti naknade dječjega doplatka, ali s obzirom na razinu i dubinu demografskih problema, očekivala bi se ambicioznija unaprjeđenja od onih koja se upućuju u saborsku proceduru. Od mjera iz Komunikacije može se iznijeti ocjena da se u Hrvatskoj posljednjih godina ulažu znatni napori u unaprjeđenje mreže ustanova predškolskoga odgoja zbog dostupnosti europskih sredstava za te svrhe, ali i zbog činjenice da Hrvatska tu uvelike zaostaje po stopama uključenosti djece u vrtiće za EU zemljama. Osim toga, to je jedno od ključnih područja, kako i Komunikacija navodi, za omogućavanje roditeljima boljega usklađivanja radnih i obiteljskih obveza, a u tu svrhu zasigurno bi u Hrvatskoj trebalo unaprijediti dio koji se odnosi na omogućavanje fleksibilnih aranžmana radnoga vremena roditeljima djece predškolske dobi.
Područja u kojim Hrvatska ponajviše zaostaje i u kojima treba intenzivirati ulaganja jesu područje dugotrajne skrbi i područje stambene politike, kako bi se mladima omogućilo cjenovno prihvatljivo rješavanje stambenoga pitanja, koje je uz zapošljavanje ključno za odluke o formiranju obitelji. Uz navedene mjere svakako je vrlo važno nadalje unaprjeđivati mjere usmjerene na podizanje zapošljivosti, ali i plaća mladih radnika, što onda uključuje široku lepezu mjera neophodnih za kvalitativna poboljšanja od srednjega strukovnoga obrazovanja, sustava visokoga obrazovanja i usklađivanja upisnih politika i kurikula sa zahtjevima tržišta rada, a nadalje je potrebno kontinuirano unaprjeđivati mjere aktivne politike zapošljavanja mladih koji su nezaposleni.
Iz objave analizirane Komunikacije Europske komisije stječe se dojam da se u mnogim zemljama Europske unije, kao uostalom i u Hrvatskoj, do sada negativnim demografskim kretanjima nije posvećivala adekvatna razina pozornosti u smislu odgovora konkretnim mjerama i politikama koje bi bile u skladu s intenzitetom »demografske krize«. Zato je, između ostaloga, Europska komisija i izišla s novom Komunikacijom kako bi potaknula zemlje članice na višu razinu angažmana u tom važnom području. Ostaje nadati se da će odgovorni nositelji vlasti u Hrvatskoj, kako na nacionalnoj tako i na regionalnoj razini, mnogo ozbiljnije shvatiti apel iz Bruxellesa nego višegodišnje apele raznih domaćih stručnjaka i snažnije krenuti s kreiranjem i implementacijom demografskih mjera iz spomenutih četiriju stupova s ciljem usporavanja, zaustavljanja i potencijalnoga poboljšanja negativnih demografskih trendova.
Zasigurno će u tu svrhu koristiti i veća raspoloživost europskih fondova u novoj financijskoj perspektivi 2021 – 2027 u okviru Europskoga socijalnoga fonda + i kohezijskih fondova, koji će biti raspoloživi za financiranje spomenutih demografskih mjera u zemljama članicama, što se navodi u Komunikaciji, a relevantna hrvatska ministarstva i institucije, kao i regionalne razine, u svojem bi planiranju tu činjenicu već sada trebali ugraditi u strateške i operativne planove kako bi ta sredstva bila pravovremeno na raspolaganju za provedbu demografskih mjera različitim korisnicima u Hrvatskoj idućih godina.
