Endokrini disruptori, kemikalije koje narušavaju hormonsku ravnotežu ljudi i drugih živih bića, postali su tema vrlo zapetljane priče u kojoj sudjeluju političari, znanstvenici, građanske udruge te mnoge europske i svjetske institucije. Endokrini disruptori hormonski su otrovi čiji se (eko)toksikološki profil razlikuje od konvencionalnih kemikalija te ih treba posebno razmatrati i regulirati zakonima. Budući da se endokrini disruptori nalaze u mnogim predmetima s kojima su ljudi u svakodnevnom dodiru, vrlo je važno hitno i pravilno definirati njihov status na tržištu.
Upravo bi o tome trebali raspravljati predstavnici država članica Europske unije. No čini se da su neke odluke donesene i prije same rasprave. S jedne je strane službeno stajalište (od 2009. godine) Europskoga parlamenta prema kojem se endokrini disruptori trebaju sustavno eliminirati s tržišta, a s druge Europska komisija odugovlači s donošenjem ikakvih mjera ili pak administrativno otežava regulaciju tih štetnih kemikalija.
Jedan od uvjeta regulacije endokrinih disruptora jest znanstvena definicija kriterija prema kojima se neka kemikalija može smatrati hormonskim otrovom. Već sedam godina u Europskoj komisiji »traže« definiciju tih kriterija, iako je »europska vlada« preuzela obvezu da ih objavi do 2013. godine. Upravo je zbog toga krajem 2015. godine Europski sud pravde osudio ponašanje Europske komisije s optužbom da se time krše zakoni Europske unije.
Nakon te presude Europska je komisija promijenila taktiku pa sada pokušava izjednačiti endokrine disruptore sa svim ostalim »običnim« kemikalijama. Takvim znanstveno-administrativnim »manevrom« definicija endokrinih disruptora postaje nepotrebna, što ukida i potrebu za njihovom posebnom regulacijom. U tu svrhu rabe se stajališta i ekspertne usluge iz Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA). U toj je agenciji (pre)poznata skupina znanstvenika koja se godinama protivi ekskluzivnom toksikološkom statusu endokrinih disruptora, čime se olakšava rad i pozicija na tržištu agrokemijske industrije. Naime, upravo su brojni pesticidi prepoznati kao endokrini disruptori, odnosno kao kemikalije koje u okolišu uzrokuju »hormonski kaos«.
Zbog takvih apriornih stajališta Europske komisije i EFSA-e, Axel Singhofen, zastupnik »zelenih« u Europskom parlamentu, smatra da je umjesto političkih odluka temeljenih na (znanstvenim) dokazima na djelu »izmišljanje dokaza na temelju političkih odluka«. Predsjednik parlamentarnoga odbora za okoliš uputio je pismo Vytenisu Andriukaitisu, europskom povjereniku za zdravlje, u kojem upozorava: »Europska komisija nasilno prekoračuje svoje ovlasti mijenjajući temeljene elemente zakona.«
Pobunu protiv znanstveno-političke sprege Europske komisije i EFSA-a predvode članice Europske unije Francuska, Švedska i Danska, a podupiru ih stručnjaci okupljeni u Endokrinom društvu, uglednom udruženju znanstvenika i kliničara. Francuski dnevni list »Le Monde« objavio je nedavno sadržaj elektroničke komunikacije među stručnjacima EFSA-e, koji raspravljaju o suprotstavljenim stajalištima Svjetske zdravstvene organizacije i EFSA-e: »Naš zaključak da se endokrini disruptori trebaju smatrati kao bilo koja druga kemikalija stavlja nas u izolaciju prema cijelomu svijetu. Takvu poziciju teško možemo braniti.«
Europski sukob oko endokrinih disruptora, čini se, tek je predigra i odmjeravanje snaga za nadolazeće pregovore o Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu (TTIP) između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država.
