Velikom školom uzajamnoga slušanja mogao bi se nazvati međunarodni znanstveni skup koji je od 14. do 17. srpnja održan u dvorani »Vijenac« Nadbiskupijskoga pastoralnoga instituta u Zagrebu na temu »Doprinos školskoga vjeronauka oblikovanju odgovornih građana – Europske i afričke perspektive«. Održani skup bio je u punom smislu riječi bilateralan jer je na njemu sudjelovalo čak osam predavača koji su rođeni ili žive u Africi, od kojih su se neki, zbog teškoća s blagovremenim dobivanjem viza, morali uključiti »na daljinu«.
Skup je organizirao Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, uz financijsku potporu Misijskoga instituta Papinskih misijskih djela (»Missio«) u Njemačkoj te Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske. Simpozij je otvorio dekan zagrebačkoga KBF-a Josip Šimunović, koji je uspjeh skupu i dobrodošlicu gostima izrazio i u ime zagrebačkoga nadbiskupa i velikoga kancelara KBF-a kardinala Josipa Bozanića.
Drugoga dana susreta okupljenima se pridružio apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua. U skladu s izrazito međunarodnom naravlju susreta, skup je u cijelosti održan na engleskom jeziku.
Premda su polazišta i pozadine u afričkim i europskim društvima vrlo različite, na skupu je kao svojevrsni zajednički nazivnik istaknuta važnost školskoga vjeronauka u odgoju odgovornih građana. Temeljne je koordinate prema kojima su se ravnala predavanja i rasprave iznijela već u uvodnom obraćanju Ana s. Thea Filipović, pročelnica Katedre religijske pedagogije i katehetike na zagrebačkom KBF-u, koja je, uz pomoć programskoga i organizacijskoga odbora, očito podnijela najveći teret organizacije višestruko zahtjevna skupa.
Imajući u vidu sve pluralnija društva, prije svega europska i zapadna, dr. Filipović je među ostalim istaknula: »Nakon rata u bivšoj Jugoslaviji, a još više nakon terorističkih napada na SAD 11. rujna 2001., postalo je jasno da zapadna društva, nakon rastućega trenda da se religija svede na privatno područje, moraju nanovo vrjednovati njezinu javnu ulogu, što uključuje odgojno-obrazovno sučeljavanje s religijskim sadržajem, tumačenjem i viđenjima, kao i s uporabom religije kao izvora humanizacije čovjeka i društva. (…) U dobra različitih kriza koje su zaredale posljednjih godina u Europi (gospodarske, migrantske, pandemijske i najnovije ratne krize), u vremenu velikih geopolitičkih napetosti u svijetu, sve većega globalnoga nepovjerenja te egzistencijalne klimatske krize, škola mora posredovati razloge za nadu i život te odgajati mlade ljude kao aktivne i odgovorne građane kako ne bi postali žrtve gospodarskih, političkih i medijskih moći, uključujući i njihov sveprisutni nadzor. Crkva i njezina teologija na polju vjeronauka u školi imaju prigodu pokazati svoju sposobnost dijaloga i proročkoga konstruktivnoga sudjelovanja u javnom diskursu.«
Opći afrički pogled na ulogu vjeronauka u školi u odnosu na odgoj za odgovorno građanstvo dao je na simpoziju Jean-Paul Niyigena. Predavač iz Ruande s angažmanom na Katoličkom sveučilištu Louvain u Belgiji istaknuo je da je afrički čovjek bez religije nezamisliv. Ona je vezana uz pojam »životne snage«, koja se dobiva od Boga posredovanjem predaka i njihova štovanja i na koju utječu dobra ili loša ljudska djela. Uz pozitivne aspekte takvoga habitusa, razvoju demokracije ne ide na ruku što u tradicionalnoj afričkoj religiji nema mjesta za individualnu slobodu i za veličanje ljudske moći. Niyigena je istaknuo da Crkva, tj. vjeronauk u školi mora stupati u dijalog s tradicionalnom afričkom religijom.
Opisujući postkolonijalnu sadašnjost, Niyigena je rekao da u nekim afričkim zemljama postoji »stvarna opasnost od gubitka vlastitoga života, života bližnjih ili vlasništva u oružanom sukobu«. U drugim zemljama »demokracija je još uvijek problem«. »Naime, državne su strukture u rukama vladajućih klasa, sva djeca nemaju u jednakoj mjeri pravo na odgoj i obrazovanje, korupcija je u nekim zemljama postala način življenja. Tribalizam je jedini način za napredovanje. Zemlja predaka i dobra kojima ona obiluje pripada strancima koji ih izrabljuju, a Afrikanci trpe glad«, rekao je Niyigena, istaknuvši da se Crkva i vjeronauk smatraju suodgovornima za takvo stanje. Potreba njihova doprinosa poboljšanju stanja stoga je neupitna.
Među teškoćama na tom putu predavač je, među ostalim, spomenuo činjenicu da vjeronauk nije u središtu zanimanja afričkih zemalja jer još imaju elementarnih briga kao što je osigurati uopće svakomu djetetu školu. Teškoća je i to što u Africi općenito ima malo teoloških fakulteta, tako da je Afrikancima teško razviti vlastiti model vjeronauka.
Predavač je, kad je riječ o Crkvi, izrazio uvjerenje da ona treba prestati promatrati vjeronauk isključivo kao sredstvo evangelizacije te da brojne katoličke škole koje se otvaraju moraju biti dostupne svima, a ne samo imućnim slojevima.
Među »Europljanima« koji su svojim predavanjima obasjali poneki vid zadane teme bila je i Marijana s. Mohorić s Teološko-katehetskoga odjela Sveučilišta u Zadru, s predavanjem »Školski vjeronauk i odgoj za građanstvo u školama suočeni s izazovima suvremenoga svijeta«. Bernhard Grüme s Ruhrskoga sveučilišta u Bochumu govorio je o prigodama i teškoćama u odnosu između vjeronauka i odgoja za ljudska prava, a Tomislav Kovač sa zagrebačkoga KBF-a o ekumenskom i međureligijskom dijalogu kao izazovu za katolički školski vjeronauk. Zajedničko predavanje Josipa Šimunovića i Gordane Barudžije glasilo je: »Vjeronauk u javnosti i katoličke škole u Hrvatskoj: kako promicati otvoreni i dijaloški identitet?«
U pojedine aspekte školskoga vjeronauka ušli su i afrički sudionici. »Ulogu vjeronauka u ophođenju s općim dobrom u DR Kongu« predstavio je, nažalost na daljinu, iz Kinshase, svećenik Martinien Bosokpale Dumana s Kongoanskoga katoličkoga sveučilišta. André Mujyambere, ruandski svećenik na doktorskom studiju u Louvainu, govorio je o vjeronauku i religijskom pluralizmu u kontekstu odgoja za mir. Temu »Vjeronauk i izazovi afričke političke stvarnosti« produbio je svećenik i teolog iz Obale Bjelokosti Gaston Ogui Cossi, a beninski filozof Richard Atchadé održao je predavanje »Dekolonizacijska perspektiva vjeronauka i građanske odgovornosti: poimanje moći«. Kenijka s Katoličkoga sveučilišta istočne Afrike govorila je o spolnom odgoju i rodnim ulogama kao izazovu za Crkvu u Africi, a Kamerunac Siméon Essama Owono s Katoličkoga sveučilišta središnje Afrike tematizirao je »stabilnost katoličkih srednjih škola u Kamerunu u suočavanju s porastom nasilja u javnim školama«.
