Skupina Hrvata udruženih roditelja predškolske djece i djece školskoga uzrasta koji žive u Corku u Irskoj uputila je zahtjev veleposlanstvu RH u Irskoj i Ministarstvu znanosti i obrazovanja RH za otvaranje škole na hrvatskom jeziku u Corku. Prema riječima Mirele Radović, jedne od iseljenih Hrvatica i majke dvoje djece, u grad na jugu Irske po neslužbenim informacijama u nekoliko godina naselilo se oko pet tisuća Hrvata. S obzirom na situaciju u Hrvatskoj, vjeruje da će taj broj još rasti.
Kako piše Mirela Lilek u pismu institucijama, koje su proslijedili Jutarnjem listu, apeliraju na pomoć domovine jer, kako pišu, djeca svoj materinski jezik nakon godinu-dvije u Irskoj počinju shvaćati kao nešto daleko budući da u školi, aktivnostima i druženjima komuniciraju isključivo na engleskom jeziku.
Za to apeliraju na institucije: »Otvorite nam školu na hrvatskom jeziku jer naša djeca nisu samo Irci.« Na zajedničkom popisu imaju više od 40 djece koju su roditelji prijavili za pohađanje nastave na hrvatskom. Odgovor na pismo poslano u studenom još nisu dobili. »Ideja o dopunskoj školi krenula je uz popodnevno druženje roditelja koji su svjesni činjenice da djeca vrlo brzo gube jezičnu vezu s domovinom. Na Facebook-grupi ‘Hrvati u Corku’ zamolili smo sve koji su zainteresirani za školu da se jave. Ukupno na popisu imamo nešto više od 40 djece u dobi od 5 do 14 godina.« Roditelji su, dodaje, pozitivni u razmišljanju da će njihova djeca imati prilike pohađati hrvatsku školu od jeseni, kakva postoji u Dublinu. »Bez pomoći domovine naša će djeca nepovratno ostati zakinuta za dio identiteta, a njihova će domovina ostati ‘mjesto za ljetovanje’«, apeliraju roditelji u pismu institucijama. Kako doznajemo, krajem studenoga prošle godine veleposlanik RH u Dublinu Ivan Mašina telefonski je kontaktirao s Ministarstvom znanosti i obrazovanja glede mogućnosti proširenja održavanja hrvatske nastave u Irskoj. Zamoljen je da prikupi relevantne podatke poput broja i strukture zainteresiranih polaznika hrvatske nastave, mjesta i prostora održavanja, mogućnosti prostora, održavanja, mogućnosti financiranja prostora i pošalje ih Ministarstvu. (…) Na pitanje postoje li uvjeti za pokretanje nastave na hrvatskom u Corku od jeseni iz Ministarstva odgovaraju da će razmotriti slučaj i donijeti odluku, ovisno o preduvjetima za pokretanje hrvatske nastave.
»Istraživanja su pokazala da Francuska nema visoku stopu fertiliteta samo zbog useljavanja jer bi je onda imala i Njemačka. Nego zbog odgovornog koncepta pronatalitetne politike. Imati danas stopu fertiliteta od 1,9 velik je uspjeh. Isti je slučaj i sa Švedskom. Ne čudi ni visoka stopa fertiliteta u Irskoj koja ima veliko useljavanje iz cijele Europe i prima mlado i obrazovano stanovništvo. Danska je krenula u promidžbu rodnosti i u spotu na državnoj TV pozivaju svoje građane da rađaju za Dansku, a zamislite da mi imamo takav pristup, bili bismo odmah proglašeni nazadnima«, govori Šterc, koji dodaje da je u Danskoj, uz to što su razvijeni, jako dobar položaj žena. Usput, Danci se ubrajaju i u najsretnije narode svijeta. Hrvatska je pak po stopi fertiliteta od 1,4 ispod prosjeka EU-a i u donjem dijelu ljestvice odmah nakon zemalja s najnižim stopama fertiliteta, Malte, Španjolske, Italije i Cipra, Grčke, Portugala i Luksemburga. I bogata Njemačka ima malo nižu stopu fertiliteta od prosjeka EU-a, što se tumači nefleksibilnim odnosom prema zaposlenim majkama na tržištu rada, pa joj ni stalno useljavanje stranaca ne pomaže iako je znatno počela ulagati u demografsku politiku. U odnosu na 2016. u EU-u se rodilo 73 000 djece manje, što znači da Europa, uz iznimke nekih razvijenih država, i dalje stari i izumire.
Da ovisnost o internetu uzima svoj danak pokazuje i primjer iz Psihijatrijske bolnice Jankomir. »Dolazi mama i dovodi mi 22-godišnjega sina. On igra strategijske igrice. Iz sobe nije izišao pet godina. Ona mu tri puta dnevno doslovno nosi hranu u sobu«, tako je opisao svoj prvi susret s ovisnikom o videoigricama doc. dr. Ante Bagarić, pročelnik Zavoda za liječenje bolesti ovisnosti Klinike za psihijatriju Vrapče. Bilo je to 2008. godine i taj je pacijent nakon nekoliko mjeseci bio dobro, ali otad ovisnici o videoigricama i internetu više nisu tek sporadična pojava, nego su takve dijagnoze sve češće. Upravo je ovisnost o internetu bila tema konferencije o ovisnostima održane u Psihijatrijskoj bolnici Jankomir, na kojoj se moglo čuti i da je ta ovisnost u dijagnostičkom i statističkom priručniku za duševne poremećaje još uvijek uvjetna kategorija. Za dr. Bagarića dvojbe nema jer mu je praksa u Vrapču pokazala da je, kako je rekao, uz alkohol, drogu i kocku, ovisnost o internetu ozbiljan psihički poremećaj. »Da bismo neku bolest liječili, moramo početi od imena. Mi u psihijatriji skloni smo taj poremećaj, koji još uvijek nema puno pravo ime, nazvati ovisnost o internetu, što nije sasvim točno ni najpreciznije, ali danas nemamo bolje rješenje. Neki tvrde da ta ovisnost ne postoji, nego da je simptom nekog drugog psihičkog poremećaja. Ja mislim da ovisnost o internetu postoji kao poseban entitet i poseban psihički poremećaj«, rekao je psihijatar Bagarić, dodajući da će o internetskoj ovisnosti biti još mnogo istraživanja, no siguran je da će kao dijagnoza steći puno pravo članstvo u navedenoj klasifikaciji psihičkih poremećaja DSM-V-a. Kao i kod drugih ponašanja ovisnosti, o drogi, alkoholu i kockanju, tako su i za ovisnost o internetu »kandidati« mladi anksiozni ljudi podložni sredstvu ovisnosti. Ovisnost o internetu, međutim, posebno je problematična jer računalo je danas u svakom domu sredstvo za rad i komunikaciju. Internet je dio svakodnevice, piše Ivana Rimac Lesički.
