Od ove je godine na snazi nova Direktiva (EU 2024/3019) Europskoga parlamenta i Vijeća o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda. U preambuli Direktive jasno piše da je voda primarno dobro za sve i pripada svima. Kao prirodni resurs koji je nuždan, nezamjenjiv i prijeko potreban za život treba se razmatrati i integrirati u svojim trima dimenzijama: društvenoj, gospodarskoj i okolišnoj.
Lijekovi u okolišu
S obzirom na okolišni aspekt komunalnih otpadnih voda, posebno je zanimljiva novost koja se opisuje kao četvrti ili kvartarni stupanj pročišćavanja. To je metoda obrade otpadnih voda kojom se uklanjaju takozvane mikroonečišćujuće tvari. Najvećim dijelom to su lijekovi, njihovi razgradni produkti i kozmetičke kemikalije. Ili, kako piše u direktivi: »Neke od tih mikroonečišćujućih tvari opasne su za javno zdravlje i okoliš čak i u niskim koncentracijama.« Uklanjanje mikroonečišćivala zahtijeva nove, moderne tehnologije i skupe uređaje. Odlukom Direktive velik dio troškova mora pokriti upravo farmaceutska i kozmetička industrija. Procjenjuje se da će farmaceutska industrija u sljedećih tridesetak godina, zbog primjene nove Direktive, biti primorana uložiti milijarde eura.
Načela opreza i kazne
Uvođenje dodatnoga pročišćavanja, odnosno eliminacija tragova lijekova i kozmetičkih kemikalija iz komunalnih voda, temelji se na načelu opreznosti. Lijekovi u okolišu ne čine vode ljekovitima, nego farmaceutskim kaljužama u kojima se rizik može pretvoriti u ekološki kolaps. Direktivom se uvodi pojam »proširene odgovornosti proizvođača« te se primjenjuje načelo da »onečišćivač plaća«. A glavni autor mikroonečišćivala (udio u komunalnim vodama veći od devedeset posto) upravo je farmaceutska industrija: analgetici, antibiotici, statini, antihipertenzivi, sedativi… Uz kozmetičke dodatke poput ftalata i parabena.
Farmaceutski porez
Direktivom je, dakle, industrija prisiljena sudjelovati u sufinanciranju implementacije novih tehnologija obrade otpadnih voda. Farmaceutske će tvrtke biti dužne svake godine podnositi izvještaj o količini proizvoda stavljenih na tržište i o ekološkim rizicima pojedinih farmaceutika. I, naravno, bit će dužne pokriti troškove tih aktivnosti definirane Direktivom. Farmaceutska industrija treba pokriti osamdesetak posto troškova potrebnih za uvođenje novih metoda pročišćavanja, za praćenje kvalitete otpadnih voda i za vođenje evidencije o prometu lijekovima na tržištu.
Tko će plaćati vodni doprinos?
Direktiva se odnosi na proizvođače lijekova i medicinskih proizvoda, ali i na farmaceutske tvrtke koje sudjeluju u prometu lijekovima, koje uvoze lijekove ili ih stavljaju na europsko tržište. Dakle, Direktiva se odnosi i na hrvatske farmaceutske tvrtke koje ne proizvode lijekove, nego ih samo prepakiraju u ambalažu s deklaracijom na hrvatskom jeziku. Iznimka su tvrtke koje na tržište godišnje emitiraju manje od jedne tone neke aktivne supstance ili imaju dokaze da njihov farmaceutski proizvod nije ekološki rizik u otpadnim vodama (na primjer vitaminski dodatci, aminokiseline…).
Farmaceutski prosvjed
Prema očekivanju, predstavnici farmaceutske industrije protive se ideji da sudjeluju u čišćenju svojega otpada, proglašavaju Direktivu neustavnom, pripremaju sudske tužbe, prijete porastom cijena lijekova… Za njih je priča o lijekovima završena terapijskim postupkom, ne smatraju se odgovornima za ekološku sudbinu lijekova u okolišu. Ipak, postoje i farmaceutske tvrtke u kojima prihvaćaju proširenu odgovornost industrije, u kojima nova ograničenja otkrivaju kao nove izazove za inovacije, za oblikovanje lijekova koji imaju ista terapijska svojstva, ali bolja ekotoksikološka svojstva. To je takozvana zelena farmacija, kojom se pokušava uskladiti briga za zdravlje ljudi i prirode.
Farmaceutska je industrija, kojoj su bolesti područje velikih profita, sada pod novim pritiskom politike, znanstvenih rezultata i javnosti. Priča je dodatno zapetljana jer se pravo ljudi na zdravstvenu skrb sukobljava s pravom na zdrav okoliš. Medikalizacija društva postala je ekološki problem. A prema tekstu Direktive treba »zaštititi pravo na život u okolišu koji je primjeren za osobno zdravlje i dobrobit«.
