Većina hrvatskih molitava na jednom mjestu. Duša naroda ukoričena na dva pisma. Nadahnuća prošlosti zapisana za budućnost. Podsjetnik na hrvatsku vjernost Kristu. Moglo bi se unedogled nabrajati (ne)izgovorene dojmove pri prvom pogledu na četiri golema sveska neobične knjige, naslovnicu zlatne boje na kojoj velikim slovima, latiničnim i glagoljičnim, stoji natpis – »Hrvatski brevijar«. Autor opsežnoga djela na tri tisuće stranica i urednik Feđa Aaron Bučić, nakon splitskoga predstavljanja u Gradskoj knjižnici Marka Marulića, pojasnio je za Glas Koncila kronologiju nastanka knjige u izdanju zaklade »Rhema«.
»Putovanje ‘Hrvatskoga brevijara’ počelo je prije deset godina. Bio sam svjestan da niti mogu niti želim to djelo sam napraviti. Uključio sam mnoge poznanike s kojima sam radio na različitim projektima, a najbližega suradnika našao sam u svojoj staroj suradnici Dunji Lakuš. Kako sam gradio konstrukciju ‘Hrvatskoga brevijara’, tako ju je suurednica Lakuš ispunjavala riječima. Velik je broj ljudi sudjelovao u stvaranju i zato mogu reći da je ovo djelo svih nas, ljudi koji žive Božju riječ na djelu«, rekao je Splićanin Bučić, predstavljajući osobe iz različitih profesija koje su bile vođene istaknutim stručnjacima iz teologije i povijesti. Među ostalima, u izradi su kao autori tekstova i recenzenti protekloga desetljeća sudjelovala i dvojica pokojnih velikana hrvatske teologije fra Bonaventura Duda i dr. Adalbert Rebić, zatim apostolski nuncij u Republici Njemačkoj Nikola Eterović, glasovita pjesnikinja s. Marija od Presvetoga Srca Anka Petričević, fra Ante Vučković, Petar Eterović, akademik Nenad Cambj, prof. dr. Duško Kečkemet… »Sva ta različitost suradnika dala je duh ljepote i topline ovomu djelu«, smatra Bučić, koji je osobno nadahnuće za izradu projekta pronašao u hodočašću Blaženoj Djevici Mariji. U knjizi je obrađeno više od 120 marijanskih svetišta, odnosno pobožnost hrvatskoga naroda prema Gospi.
»Krenuo sam od najstarijega marijanskoga svetišta u Solinu, preko Sinja, Veprica, Rame, Visovca, Trsata, Marije Bistrice i Međugorja, a kruna svega bilo je hodočašće od Splita do Jeruzalema koji sam pohodio prije šest godina. Za vrijeme hoda, osim molitve koja je izvirala iz dubine moje duše, bio sam svjedokom predivne i prebogate duhovne kulture našega naroda iskazane kroz sakralne objekte i duhovne spomenike iz različitih razdoblja. Ta ljepota odnosa čovjeka prema Bogu i svomu narodu u meni je probudila želju da se na jednom mjestu skupe sve molitve i podatci o najvažnijim sakralnim objektima u Hrvatskoj. Tu je želju neraskidivo pratila i glagoljica kao korijen riječi i samostalnosti našega naroda«, podsjetio je autor »Hrvatskoga brevijara«. Posebnost knjige jesu i stotine fotografija crkava i svetišta. »Fotografije su djela istaknutih hrvatskih fotografa Ive Pervana, Matka Biljka, Toma Dubravca, ali i mnogih amatera čija se ljubav prema Bogu iskazala fotografiranjem sakralnih objekata i događaja«, dodao je Bučić, otkrivajući da je najveća poteškoća prigodom nastanka »Hrvatskoga brevijara« bila u slaganju teksta glagoljičnoga pisma tako da slijedi latinično pismo na istoj stranici. Želja urednika bila je da čitatelj može nesmetano pratiti tekst na glagoljici i pritom ju dobro naučiti, a taj veliki posao napravila je grafička dizajnerica Jelena Perić Bulaja.
Sadržajno, »Hrvatski brevijar« počinje pregledom povijesti hrvatskoga naroda i njegove vjere te se proteže kroz poglavlja: »Molitve u srcu svakog katolika«, »Pobožnost Isusu Kristu«, »Presveto Trojstvo«, »Duh Sveti«, »Sveti križ«, sve do najvećega poglavlja – »Blažena Djevica Marija Kraljica Hrvata«. Slijede poglavlja »Svetci u hrvatskim srcima«, »Blaženici – blago i blagoslov hrvatskog naroda«, »Sluge i službenice Božje«, »Mučenici i Božji ugodnici u Hrvata«…
»Obradili smo svetišta na prostorima na kojima kroz povijest žive Hrvati. Osim Hrvatske, obišli smo Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Kosovo, Vojvodinu, Rumunjsku, Austriju, Italiju te smo tako dotaknuli i naše zajednice koje su silom prilika otišle u inozemstvo«, naveo je autor »Hrvatskoga brevijara«. Dakako da je povijest gradišćanskih i bunjevačkih Hrvata nezaobilazno utkana u hrvatski identitet, kao i ona janjevačka i bokeljska te povijest rumunjskih Hrvata. Molitva, predaja, zavjet i zahvala Bogu – na jednom mjestu, to je ono što »Hrvatski brevijar« čini jedinstvenim. Posljednja su dva poglavlja djela »Grkokatolička Crkva u Hrvatskoj« i »Kapi Božanskoga nadahnuća« u kojemu je prikupljena duhovna poezija od Šibenčanina Jurja Šižgorića do mlade pjesnikinje Ivne Talaje. Nepresušno je vrelo izražavanja vjere u stihovima hrvatskih pjesnika.
Kako će mnogi zainteresirani čitatelji pitati i za cijenu, ona iznosi 1200 kuna za sva četiri sveska. Urednik Bučić smatra da je taj iznos, točnije tri stotine kuna po knjizi, ona donja granica po kojoj se djelo moglo otisnuti i postati dostupno hrvatskim građanima u svim »Verbumovim« knjižarama.
»Želja nam je da ‘Hrvatski brevijar’ nađe mjesto u domu svakoga katolika jer je uistinu spomenik hrvatskoga naroda kroz povijest i vjeru, ali i kao živo djelo koje treba prenijeti ljubav prema Bogu i čovjeku. I to ne samo kao spoznaja, nego i poticaj za život u vjeri i ljubavi«, zaključio je autor Bučić, koji je, osim »Hrvatskoga brevijara«, većinu života posvetio izradama skulptura i predmeta od bračkoga do dragoga kamena.
Kako i navodi na svojoj mrežnoj stranici, on živi povučeno, među maslinama i svojim umjetničkim radovima, na relaciji Hrvatska – Izrael – Indija. Stvarao je u Klesarskoj školi u Pučišćima na Braču, Višoj školi za drago kamenje u Amsterdamu i višegodišnjim radom uz majstore zlatare u Splitu, Amsterdamu i Jaipuru. Niz godina radio je sa štićenicima splitskoga Centra za odgoj i obrazovanje »Juraj Bonači«, u kojem je pokrenuo nagrađivanu klesarsku terapeutsku radionicu za osobe s invaliditetom, te je dobio i posebno priznanje za rad u mozaiku. Postavio je niz samostalnih izložaba nakita, katedralu u Kathmanduu obogatio križem od bračkoga kamena s hrvatskim pleterom. Ponosan je što je svetomu papi Ivanu Pavlu II. darovana njegova krunica od kamena iz Međugorja. Restaurirao je Bučić i niz sakralnih predmeta i objekata diljem Hrvatske, Indije i Nepala. Ne staje s projektima, nedugo nakon predstavljanja »Hrvatskoga brevijara« s glumcem i voditeljem Robertom Kurbašom organizirao je i sudjelovao u izložbi krunica Umjetničke radionice »Elkana«, u petak 23. veljače u Zagrebu.
Na kraju, kada bismo se našalili etimološkom igrom, ono što je uobičajeno kratko, jasno, sažeto (lat. brevis) ovim je projektom (gotovo sjedinjavanjem svih brevijara) postalo dugačko (lat. longus), pa je moglo biti i nazvano »Hrvatskim longijarom«. Nema sumnje da je hrvatska kultura dobila zaokruženo, kompletno, ukoričeno zdanje, neprocjenjivo materijalno i duhovno dobro istodobno.
