Nakon što je pobijedio u Puli, film »Dnevnik Diane Budisavljević«, redateljice i scenaristice Dane Budisavljević, prikazan je na Motovunskom filmskom festivalu. Dana Budisavljević prva je žena u samostalnoj Hrvatskoj koja je dobila Veliku zlatnu arenu te druga koja je dobila Zlatnu arenu za režiju. Film je osvojio još dvije Zlatne arene, za montažu i glazbu, nagradu publike Zlatna vrata Pule te nagradu filmskih kritičara međunarodne udruge FEDEORA.
To je igrano-dokumentarna drama snimljena crno-bijelom fotografijom. U njoj su vrlo vješto spojeni igrani, dokumentarni i arhivski dijelovi u skladnu cjelinu. Tema je važna pa je uložen dugotrajan trud da se istraže i prikažu tragični događaji u Drugom svjetskom ratu.
Riječ je o spašavanju više o deset tisuća srpske i židovske djece, što je potaknula Diana Budisavljević, Austrijanka i katolkinja, udana za zagrebačkoga liječnika Julija Budisavljevića, pravoslavca. Pripadali su građanskoj klasi, a njezino podrijetlo bilo je nepoželjno u političkim režimima. Objavljen je njezin dnevnik, prema kojem su snimljene igrane scene s Almom Pricom u glavnoj ulozi. Umetnute su pronađene arhivske snimke, a na jednoj se vidi i Diana Budisavljević.
Posebno su dojmljivi dokumentarni dijelovi u kojima se četvero nekadašnje spašene djece prisjeća toga vremena. Poglavito je dirljivo svjedočanstvo Živka koji o sebi ne zna nikakve podatke.
No Diana, ta hrabra humanitarka, vodila je pomno kartoteku, koju su joj odmah po završetku rata 1945. oduzeli. U filmu je kratka scena njezina susreta s nadbiskupom Alojzijem Stepincem (Badurina). Navedeno je također da je zahvaljujući katoličkomu svećenstvu udomljeno pet tisuća djece.
