Francusko-njemačkim filmom »Frantz« završen je ovogodišnji Festival tolerancije – JFF Zagreb, a sada se prikazuje na redovitom kinoprogramu. Riječ je o odličnoj drami vrsnoga francuskoga redatelja Françoisa Ozona, čiji se svaki film odlikuje različitom estetikom i poetikom te velikim žanrovskim rasponom.
Ovaj put Ozon je napisao i scenarij kao vrlo slobodnu preradbu filma Ernsta Lubitscha »Broken Lullaby« iz 1932. godine, koji se pak temelji na kazališnoj drami Mauricea Rostanda. U oba je filma glavna tema traženje oprosta nakon Prvoga svjetskoga rata između Francuza i Nijemaca. Zbog grižnje savjesti i opterećenja ratnim iskustvima u kojem su bili na nagovor vlastitih roditelja, mladići dolaze upoznati roditelje onoga kojega su morali ubiti i moliti oprost. A riječ je o vrlo plahim i krhkim mladićima, glazbenicima, koji su voljeli i druge umjetnosti, te bili pristojni. To je i pouka kako se jedino traženjem oprosta može naći mir, opraštajući i drugima i sebi.
Film »Frantz« snimljen je odličnom crno-bijelom fotografijom Pascala Martija, precizno je kadriran, a boja se javlja samo u dijelovima sjećanja ili maštanja. Paula Beer dobila je na festivalu u Veneciji nagradu za najbolju mladu glumicu. Film ima umjeren ritan, vrlo dobru karakterizaciju likova i jako lijepu originalnu glazbu Philippea Rombija.
Radnja se zbiva u Njemačkoj i Francuskoj te je djelomično na francuskom i njemačkom jeziku. Daje se jasna slika o socijalno-političkim prilikama te običajima i načinu života onoga doba. Riječ je o djevojci Anni koja živi u Njemačkoj s roditeljima svojega zaručnika Frantza (von Lucke), koji je poginuo u Francuskoj u ratu. Njegov grob dolazi posjetiti mladić Adrien (Niney) iz Francuske. Iznenađenost uskoro prelazi u prijateljstvo, utjehu i tajnu…
