Snimljen je prvi dugometražni igrani znanstveno-fantastični film za djecu u Hrvatskoj nakon rata. Ostvaren je u koprodukciji sa šest europskih zemalja. »Moj dida je pao s Marsa« ujedno je pustolovni i obiteljski film, za koji je scenarij napisan prema motivima pripovijetke Irene Krčelić. Uporabljena je najsuvremenija filmska tehnologija, tako da film ima izvrsne vizualne i specijalne efekte, najbolje dosad u hrvatskoj kinematografiji, te animiranu sekvencu. Stoga izgleda doista lijepo i fascinantno, posebice djeci, osnovnoškolcima kojima je namijenjen.
No izvrsnost u tehničkim dosezima filma nije dovoljna da bi i film u cjelini bio takav, pogotovo kada su dramaturgija i karakterizacija likova prilično manjkave, te djeca imaju mnogo pitanja glede razumijevanja sadržaja, što se vidjelo nakon projekcije na 4. KinoKinu – Međunarodnom filmskom festivalu za djecu u Zagrebu, na kojem je imao svjetsku premijeru. No tomu je doskočio kreativan tim Studija dima, hrvatskoga producenta, koji je osmislio i objavio edukacijski materijal prilagođen za rad u školi te učenju filmske i medijske pismenosti.
Nakon dulje uvodne sekvence o padu svemirske letjelice radnja se svodi na uzbudljivu i dinamičnu pustolovinu djevojčice Une, koju vrlo dobro utjelovljuje Lana Hranjec, i simpatičnoga robota Dodu, kojemu je glas posudio glumac Ozren Grabarić. Oni moraju pronaći njezina djeda (Ofterbo), a postoji i problem vršnjačkoga nasilja. Upravo u njihovim razgovorima otkrivaju se važne pouke i poruke o prijateljstvu, zajedništvu i žrtvi iz ljubavi, a ostvarenje svega toga tek se treba dogoditi…
