Supružnici Anica i Jurica Podolski iz Sesveta svoj su dijamantni pir, 60 godina braka, proslavili obnovom bračnih obećanja (uz 14 bračnih parova) tijekom euharistijskoga slavlja koje je u župnoj crkvi Dobroga Pastira u Brestju predvodio domaći župnik Zlatko Pavetić sredinom veljače. Oni su 1965. g. obećali ljubav i poštovanje u otvorenom bogoslužnom prostoru u obiteljskoj kući u tek osnovanoj župi Obraćenja sv. Pavla u Retkovcu pred tadašnjim župnikom Željkom Jurakom. Ponosni su na troje svoje djece – kćeri Paolu i Kristinu te sina Vedrana. Oni su im podarili šestero unučadi koji su njihova »radost i pomlađivanje«.
Kao najstarije dijete brižnih i požrtvovnih roditelja, oca Stjepana Putaka i majke Ivke rođ. Vuković, Anica je rođena 13. studenoga 1946. u Volavcu u Gornjoj Stubici. Ima sestre Đurđicu – Dragicu, Šteficu, Ivanku i Mariju. Budući da im je otac radio u Zagrebu, obitelj se godine 1956. preselila u zagrebački Retkovec. Zaposlenjem majke, Anica se redovito brinula oko mlađih sestara te kuhala. »Svatko od nas sedmero u obitelji je imao svoja redovita zaduženja koja nije zanemarivao, kao ni zajedničku obiteljsku molitvu. Naša matična crkva bila je u Granešini. Tamo smo kroz njive kukuruza išli na vjeronauk, a na misu smo nedjeljom odlazili u crkvu sv. Mihaela arkanđela u Dubravu«, prisjeća se Anica, koja redovito nedjeljom i preko tjedna čita na misnom slavlju u mjesnoj crkvi u Brestju. Pripovijeda da je kao predsjednica razreda bila zadužena za organiziranje maturalne zabave – zakupili su kinodvoranu, prodali ulaznice te zaradom financirali maturalnu večer. Tako je upoznala supruga koji je radio na projekciji filmova.
Jurica je rođen 14. travnja 1941. u Koprivnici kao drugo od četvero djece majke Ane rođ. Kokot i oca Martina. Odrastao je uz braću Miju, Slavka i Branka. Po završetku Škole učenika u privredi te za kinooperatera, nemirna i znatiželjna duha, rano je otišao iz roditeljskoga doma radeći u raznim gradovima te se na kraju oženio i skrasio u Zagrebu. Uz mnoga odricanja sedamdesetih su kupili građevinsko zemljište i izgradili obiteljsku kuću u Brestju. Izmjenjivali su se međusobno oko čuvanja djece. Brinuo se za obitelj, uz gradnju i posao kinooperatera… Iako je u mirovini već 30-ak godina, još ima volju za stvaranjem i radom, ističe s osmijehom Jurica. »Nije kroz život sve teklo glatko i lijepo, bilo je i teških dana, no ipak se strpljenjem, razumijevanjem i poštovanjem sve riješilo.« Osim u Brestju, zadovoljstvo im čini zajednički boravak na moru, poslovi u masliniku i prirodi. Uživaju u druženju sa svojom djecom i unucima te pomalo »krpaju zdravlje«, napominje jubilarac Podolski.
Šezdeset godina braka brzo je prošlo, ističe Anica i dodaje da je »bračni drug zavjet u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti«. »Kad nastupe problemi, teškoće, nepravde… treba zatvoriti oči, prepustiti se u Božje ruke, biti požrtvovan, postupiti obrnuto od onoga što narav želi. Nije lako, ali je učinkovito!«
»Ono najvrijednije u životu je obitelj. Da bi je stvorio i uživao u njoj, potrebno je vjenčanje, rađanje i odgoj djece, a za to je potrebno puno strpljenja, razumijevanja, praštanja i uvijek dobra volja. Samo hrabri, uz Božju pomoć, mogu uspjeti kroz sve nedaće«, poručuju slavljenici Podolski. (M. C.)
