Sve je više filmova koji sjedinjuju nekoliko filmskih rodova stvarajući hibridne filmove. Dokumentarni se isprepleće s igranim i animiranim dijelovima, a često redatelj tomu daje i svoju posebnu poetiku koja se redateljskim postupcima, konceptom i montažom prometne i u eksperimentalan film s jakim autorskim pristupom, ali ostajući u području umjetničkoga filma. To daje filmovima mogućnost sudjelovanja na festivalima različitih profila.
Jedan je od takvih izvrstan hrvatski dokumentarno-eksperimentalni film »Porvenir« redateljice i scenaristice Renate Poljak. Nakon sudjelovanja na nekoliko stranih festivala, na 18. liburnijskom filmskom festivalu dokumentarnoga filma u Opatiji potkraj kolovoza nagrađen je kao najbolji film te za najbolju kameru i najbolji dizajn zvuka. Sada se pak natječe na 16. izdanju festivala 25 FPS, međunarodnoga festivala eksperimentalnoga filma i videa, koji se održava od 24. do 27. rujna u Zagrebu, a potom u Rijeci. Na njemu se posebice vrjednuju kreativnost te inovativni dosezi i pomaci u uporabi filmskoga jezika.
Renata Poljak (Split, 1974.) i vizualna je umjetnica pa je estetska dimenzija njezinih filmova veoma uočljiva. U filmu »Porvenir« upravo su fascinantna stilizirana fotografija i kadriranje kamere Borisa Poljaka, te montaža, glazba i zvuk vjetra, koji daju dojmljivu atmosferičnost i umjetničku crtu.
Snimljen je u dalekom dijelu svijeta, na jugu Ognjene zemlje, u gradu Porveniru, čiji su većinski osnivači Hrvati koji su se onamo doselili u početku dvadesetoga stoljeća u potrazi za boljom budućnošću, što je i značenje naziva grada. Među njima bio je i autoričin pradjed, a ona je otišla preko mora otkriti utjecaj toga surovoga života na buduće obiteljske naraštaje – i metaforički i realistički.
