Više od dvije stotine znanstvenika iz tridesetak zemalja podržalo je izjavu o triklosanu i triklokarbanu, kemikalijama koje se često rabe kao antimikrobni konzervansi u svakodnevnim proizvodima. Izjavu su sastavili vrhunski svjetski znanstvenici, njih šesnaestorica, za vrijeme međunarodnoga simpozija »DIOXIN 2016« o halogeniranim perzistentnim organskim onečišćivačima, održanoga krajem 2016. godine u Firenci. Konačno, izjava je objavljena ovoga ljeta u poznatom znanstvenom časopisu »Environmental Health Perspectives« (EHP 2017, 125, 064501).
Iako znanstvena metoda ne poznaje demokraciju niti se do znanstvenih istina dolazi nadglasavanjem, pa čak ni konsenzusom, okupljanje i izjašnjavanje znanstvenika o određenoj temi nije mudro ignorirati. To vrijedi i za slučaj triklosana, koji su znanstvenici otkrili kao beskoristan i rizičan kemijski aditiv u mnogim proizvodima. S vremenom je broj studija koje potvrđuju štetnost triklosana postao znatan, a stajališta velikoga broja istraživača konvergiraju prema zaključku da triklosan treba ukloniti s tržišta.
Inicijative, izjave i deklaracije znanstvenika često se iznose kada nadležne institucije provode regulacijsku politiku suprotnu znanstvenim spoznajama. To vrijedi i za Firentinsku deklaraciju o triklosanu. Ona je reakcija na nerazumnu pojavu i uporabu triklosana na tržištu te je odgovoran čin zabrinutih znanstvenika. Triklosan se nalazi u više od 2000 vrsta proizvoda, većinom kozmetičkih, iako o njegovoj učinkovitosti ne postoje znanstveni dokazi. S druge se strane gomilaju podatci o njegovoj ekotoksičnosti, o toksičnom profilu koji uključuje alergijske reakcije u ljudi, hormonske poremećaje, rak jetara… Zbog pretjerane uporabe triklosana dolazi do nakupljanja štetnih razgradnih produkata u okolišu te se pojavljuju bakterije otporne na antibiotike.
Tekst deklaracije sastoji se od deset točaka i četiri preporuke. U točkama je sažeto prikazan tržišni, toksični, ekološki i regulacijski status triklosana i triklokarbana. Znanstvenici upozoravaju da se godišnje proizvodi više od tisuću i pol tona triklosana, a nalazi se u tekućim sapunima, zubnim pastama, deterdžentima, odjeći, igračkama, tepisima, plastičnoj ambalaži i bojama. Zbog svakodnevne izloženosti triklosanu gotovo ne postoji čovjek u čijem urinu nisu detektirani tragovi te kemikalije. Triklosan je hormonski otrov (endokrini disruptor), zbog čega su američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) i Europska komisija zabranile uporabu triklosana u kozmetičkim proizvodima namijenjenim svakodnevnoj higijeni. Također, neke su velike tvrtke, poput »Procter & Gamblea« i »Johnson & Johnsona«, dobrovoljno odlučile eliminirati triklosan iz širega spektra svojih proizvoda.
Ipak, kako pišu znanstvenici u desetoj točki firentinske izjave, triklosan se i dalje neopravdano nalazi u mnogim proizvodima, štoviše, očekuje se porast prodaje artikala obogaćenih triklosanom i triklokarbanom. Stoga potpisnici izjave preporučuju izbjegavati sve proizvode koji sadrže triklosan, a u iznimnim slučajevima, gdje je potrebno rabiti antimikrobna sredstva, predlažu sigurnija i manje štetna alternativna sredstva. U trećoj preporuci znanstvenici zahtijevaju da se prikladno obilježe svi proizvodi koji sadrže triklosan ili triklokarban, a u posljednjoj preporuci podsjećaju da uvijek treba procijeniti cjeloviti životni ciklus proizvoda na tržištu. To uključuje vrjednovanje načina proizvodnje, načina uporabe, odlaganja i okolišne sudbine proizvoda.
Firentinska se deklaracija svojim kritikama ne zaustavlja na slučaju triklosana i triklokarbana, nego se prigovor odnosi i na druge antimikrobne kemikalije kojima se nepotrebno impregniraju proizvodi. Izjava je upućena znanstvenicima, vladama, industriji, trgovcima i potrošačima. Stoga bi i hrvatske nadležne institucije trebale promijeniti postojeće zakone koji dopuštaju promet i uporabu triklosana. Pregledom službenih dokumenata (»Narodne novine« 115/14) i proizvoda na tržištu vidljivo je da naša industrija ili predstavništva inozemnih tvrtki (»Saponia«, »Labud«, »Ecolab«, »Phoenix distribucija«, »Galimed«, »Lolita«, »Di Wagner«) ubacuju triklosan (i njegovu kemijsku inačicu diklosan) u kozmetičke i higijenske proizvode ili pak uvoze robu obogaćenu tim kemikalijama.
Ekonomski je i zdravstveni interes Hrvatske da se zabrani proizvodnja i promet triklosana i svih proizvoda natopljenih tim otrovnim spojem. Takva se zabrana, očigledno, temelji na znanstvenim potvrdama o neučinkovitosti i štetnosti triklosana. Firentinska deklaracija naglašava da je triklosan upitne vrijednosti, a sasvim izglednih opasnosti za zdravlje ljudi i okoliša. Nije potrebno ni razumno da Hrvatska među posljednjima u Europskoj uniji pokrene postupak eliminacije još jedne uvozne kemikalije.
