Znatno više vremena i mira koje je pandemija u posljednjih desetak mjeseci donijela u njegov život franjevac dr. Šimun Šito Ćorić iskoristio je za ulazak u glazbene studije u švicarskim gradovima Zürichu i Oltenu te je sa suradnicima snimio deset pjesama koje se mogu čuti na novom nosaču zvuka »Vremena ova sad su druga« u izdanju Glasa Koncila. Te glazbeno-poetske meditacije u obliku skladba već su ranije bile napisane i skladane potaknute aktualnim međuljudskim i društvenim događanjima u društvu i Crkvi, a snimljene su proteklih mjeseci.
»Bez obzira na to što sam sklon druženjima i pjesmi, kantautorski ne pjevam zato što mi se baš nešto pjeva, nego zato što pjesmom imam nešto važno reći. U tom duhu svaka pjesma ima drukčiju priču i poruku, kako za pojedinca tako i za zdrave međuljudske odnose. Primjerice, stihovi na ovom albumu pričaju različite priče, ne mogu izdvojiti najdražu. Kako da napravim razliku između stihova ‘U tome je samo istine pola da svatko je kovač svoje sreće’ i onih koji pozivaju da se ne šuti o zlu jer ‘dosta je bilo i kadija i aga, stog gore glavu i srce što gori’. Svi moramo imati na umu, oni stisnuti posebice, da ‘siromah nitko postao nije, široke ruke što je bio’ ili koliko god su ‘patnje i muke vječna tajna’, ‘tek kad zrno pšenično padne, umre, istrune, rađaju se zlatna ljeta, sile čudesne’. Opjevavanje blizine Isusa, Marte, Marije i Lazara priča je o velikoj ljubavi i prijateljstvu, u kojoj ‘ne zna se tko je koga volio više’. Ili ono domoljubno: ‘plovio sam, letio sam s kraja na kraj svijetu tom’, a opet tu je nezamjenjivost zemlje iz koje sam proklijao«, kaže 71-godišnji o. Ćorić za Glas Koncila.
Priliku poslušati deset skladba na albumu »Vremena ova sad su druga« taj je franjevac i sveučilišni profesor dao prije izdavanja Ibrici Jusiću i Draženu Žanku, koji ga smatraju dobrim skladateljem i pjesnikom.
Na upit zašto je album naslovio »Vremena ova sad su druga« i žali li za nekim drugim vremenom, odgovorio je: »Ne, uvijek su mi najbolje one godine u kojima sam, a za djelovanje – vremena u kojima živim. Nije dobro da nas gazi vrijeme, nego obratno! Naše je – sada, a ono uključuje iskustva iz prošlosti i najbolja je priprema za budućnost. Naslov albuma u tom smo duhu izabrali mi glazbenici koji smo ga snimali«, rekao je, posebno zahvalivši svima koji su pomogli da taj nosač zvuka iziđe, a takve ljude pronašao je i u Hrvatskoj katoličkoj misiji Solothurn u kojoj pastoralno djeluje, smještenoj u sjeverozapadnom dijelu Švicarske.
Zar se »fratar s gitarom« koji je glazbenu karijeru započeo 1978. godine u New Yorku snimajući pjesme koje su postale hitovi diljem hrvatskoga iseljeništva, nije umorio u skladanju u više desetljeća? Na taj upit on kaže da dok god živi otvorenih očiju i punom snagom, ne nedostaje mu poticaja za poeziju i skladanje. »Primjerice kada sam klečao na grobu zaštitnice glazbenika mučenice Cecilije u njezinoj bazilici iz 3. stoljeća u Rimu, pred očima su mi se redali milijuni ponižavanih i mučenih žena od davnina pa sve do strave logora za vrijeme Domovinskoga rata. E, onda ne mogu izbjeći pjesmu. Radeći posljednjih 4-5 godina na svojim psihološko-teološkim knjigama o ljudskim manama i vrlinama ‘Kako uspješnije kvariti međuljudske odnose’ i ‘Vrline koje ljudi (kod drugih) najviše vole’, uz njih sam stvarao cijeli niz pjesama, jednako s društvenim kritikama i odgojnim poukama.«
Neumoran je u svojim pisanim i glazbenim ostvarenjima. Otkrio je i da sada uz 350. obljetnicu mučeništva Zrinskoga i Frankopana s Hrvatskim kazalištem u Švicarskoj sprema glazbeno-dramski komad »Bečka urota«. Sretan je što je njegov mjuzikl o fra Didaku Buntiću prošle godine bio izveden u Hrvatskom narodnom kazalištu u Mostaru.
Pjesma budi optimizam, donosi radost, spaja ljude, rekao je o. Ćorić odgovarajući na pitanje koliko pjesma, posebice ona duhovna, može pomoći ljudima tijekom pandemije za lakše nošenje i jačanje psihološke otpornosti. »Svaki pjevač pridonosi prema svojem daru i to je vrijedno poštovanja. Ima danas nešto i u onom aforizmu ‘Tko pjeva, zlo ne misli, a tko misli, njemu se ne pjeva’. Jednom je Bob Dylan rekao, nakon što je krštenjem javno prihvatio Krista i objavio album ‘Saved’ (Spašen), da je dobra duhovna pjesma ponajprije nešto kao dobra, vrijednosna ideja, ona koja gradi dobre odnose među ljudima. I ja tako mislim jer od ‘duhovnih limunada’ naposljetku se ostaje prazan«, rekao je dr. Ćorić.
On kao stručnjak iz područja psihologije religioznosti otkriva kakve posljedice globalno zatvaranje zbog pandemije ostavlja na duhovnom području. »Ovo stanje rađa tjeskobama koje nas emocionalno iscrpljuju i demoraliziraju, a otežavaju međuljudske odnose. Pri tome lakše dolaze u pitanje naše vrline i povećavaju se mane duhovne bolesti. Pa i ja ovdje u misiji imam više nego dvostruko ljudi na savjetovanju ili razgovornoj terapiji nego prije korone. Dodatan je problem što smo svi žrtva i usvajanja serviranih zabluda, manjka toploga kontakta, pa i nedovoljne brige ili nemoći odgovornih, a čija je zadaća da stvaraju okolnosti za zdraviji i kvalitetniji život«, kaže franjevac Ćorić.
Ponudio je i recepte kako u sadašnjim neprilikama donijeti nadu, radost i svjetlo. »Nipošto ne zanemariti društveno propisane mjere, ne širiti strah ni negativnu energiju. Korone ima, ali ne dati da nam pričom o njoj peru mozak! Uz redovite obveze treba se baviti nečim korisnim, konstruktivnim, a važno je naći i način za opuštanje, zabavu, socijalne kontakte, kao i posvećivali se čisto osobnim potrebama, posebice onomu što nas veseli. Oni stvarno i zdravo religiozni kao provjerene lijekove i put do snage svakako mogu ovo činiti: čuvajući se ići na misu i pričest, više nego obično privatno i u obitelji se moliti, postiti i gledati na sirotinju, jer od darivanja nitko se nije osiromašio, te jačati povjerenje u Božju pomoć«, zaključio je o. Ćorić.
Ibrica Jusić
Dražen Žanko
