Francuski animirani film »Zabranjeno za pse i Talijane«, nastao u produkciji s četirima europskim kinematografijama, Europska filmska akademija proglasila je lani najboljim dugometražnim animiranim filmom. Dobio je i nagrade u Annecyju i na drugim festivalima. To je vrlo osobna, dirljiva, topla, istinita obiteljska priča redatelja i scenarista Alaina Ughetta. Ponajprije je namijenjen odraslima i mladima jer djeca ne će posve razumjeti radnju, premda im se vizualno može svidjeti.
Film ima doista posebnu kreativnost i zahtjevnu stop-animaciju. Taj film s lutkama kao likovima i vrlo složenu, ali lijepu scenografiju osmislio je i uglavnom sâm izradio Ughetto. On ima veoma spretne ruke i vješt je u radu s njima, što je naslijedio od svojih predaka, posebice djeda i oca. Čak u filmu ima dijelova u kojima on, njegova ruka, dodaje predmete likovima – lutkama, ili se vide njegove noge kada korača u oblikovanoj kući.
Ughetto je i pripovjedač u filmu. Razgovara sa svojom bakom Césirom koja mu priča o životnoj povijesti triju naraštaja u obitelji. Sve je to vrlo lijepo i vješto pretočeno u lutkarski film.
Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće bio je izrazito težak život stanovnika u sjevernoj talijanskoj pokrajini, u selu Ughetteri. Zbog toga je njegov djed Luigi s braćom prešao Alpe i nastanio se u Francuskoj, gdje se oženio i dobio djecu. No život je i dalje dugo bio težak, ali obiteljsko zajedništvo, dobrota, ljubav i radišnost učinili su ga lakšim… Filmsku počast svojim predcima autor je upotpunio lijepom glazbom.
