Na crkvenim saborima u Saloni g. 530. i 533. te u Splitu g. 925. sudjelovao je i rapski biskup, što dokazuje rano postojanje biskupije na Rabu. Neki znanstvenici smatraju da je antička Arba (Rab) obuhvaćala Krk, Cres i dio kopna.
Štovanje ranokršćanske mučenice sv. Eufemije s početka 4. st. (zaštitnice Rovinja) proširilo se na Rab na kojem se g. 1290. spominje crkva s njezinom posvetom u istoimenoj uvali u Kamporu. Pronalaskom kamenih fragmenata ugrađenih u dvije kamporske crkve te izložaka u samostanskoj zbirci, a posebno fragment predromaničke oltarne pregrade iz 5./6. st. koji je uzidan u klaustru, rođena je pretpostavka da sakralni kontinuitet mjesta seže u najranije dane zajedno s ranokršćanskom crkvom sv. Eufemije. Fragment pluteja potječe iz iste radionice koja je radila za zadarsku katedralu u to vrijeme.
Uz staru crkvu sv. Eufemije, prema ispravi iz g. 1446., u kojoj je prvi put zapisan hrvatski naziv Raba, gradi se samostan i nova crkva franjevaca opservanata (opslužitelja strogih pravila sv. Franje) s posvetom franjevačkomu reformatoru sv. Bernardinu Sienskomu (1380. – 1444.). Srednjovjekovna jednobrodna crkva sv. Eufemije nalazi se uz groblje do samostanskoga zida i vrta. Građena je kamenim blokovima s dva prozora na južnoj i jednim na sjevernoj strani. Pročelje je plošno, bez ukrasa, s jednostrukom preslicom i zvonom. U unutrašnjosti su na zidovima postavljene slike križnoga puta fra Ambroza Testena (1897. – 1982.), a na začelnom zidu svetišta kamena oltarna menza i pala koja prikazuje sv. Eufemiju, sv. Franju, sv. Petra i sv. Bernardina. Po uređenju cijeloga samostanskoga kompleksa crkva će služiti za izlaganje sakralne baštine, kao lapidarij, etnološki i numizmatički izložbeni prostor s Testenovom ostavštinom likovnih djela.
Mise su nedjeljom u 8 sati.
