Hrvatska Wikipedija navodi da je Hilaire Belloc vjerojatno najpoznatiji i najutjecajniji katolički povjesničar posljednjih dvjesto godina te dodaje: »Njegovo iznimno razumijevanje središnje uloge katoličke vjere u oblikovanju zapadne civilizacije, od vremena Krista pa do danas, i danas mnogima otvara oči.« Ako i pretjerano, takvo mišljenje zacijelo dobro izražava važnost i ulogu toga francusko-engleskoga katoličkoga pisca.
Rođen je u La Celle-Saint-Cloudu u Francuskoj 27. srpnja 1870., a umro 16. srpnja 1953. u Guildfordu u Velikoj Britaniji. Otac mu je bio Francuz, a majka Engleskinja. Nakon očeve smrti obitelj se preselila u Englesku. Godine 1895. diplomirao je povijest na Oxfordu. U ranoj mladosti bio se udaljio od vjere, ali ju je ponovno brzo prigrlio, što je opisao u knjizi »Put u Rim«. Od 1906. do 1910. bio je jedan od rijetkih katoličkih članova britanskoga parlamenta. Prijateljevao je s uglednim katoličkim intelektualcem G. K. Chestertonom, pa ih je njihov idejni protivnik G. B. Shaw nazvao »Chesterbelloc«. Napisao je brojna djela s područja povijesti, ekonomije i vojne znanosti te putopise, romane i poeziju, ukupno oko 150 knjiga, među ostalim »Europa i vjera«, »Židovi«, »Ropska država« te »Kako je nastala reformacija«, »Stari i novi neprijatelji Katoličke Crkve«, »Eseji jednoga katolika« i »Velike hereze«, koje su prevedene na hrvatski. Napisao je stotine članaka za časopise i novine.
Vodeći se mišlju engleskoga kardinala Manninga da su svi ljudski sukobi u krajnjoj liniji teološki, njegovo istraživanje povijesti temelji se na spoznaji »da svi ratovi i revolucije, i sve odlučujuće borbe između grupa ljudi proizlaze iz razlike u moralnoj i transcendentalnoj doktrini«. S još nekim kršćanskim autorima zastupao je distribucionizam kao oblik katoličke ekonomije, nasuprot kapitalizmu i socijalizmu. U mladosti republikanac, u zrelim godinama priklonio se monarhizmu s uvjerenjem da je to viši i praktičniji oblik vladavine.
Uvjeren »da Katolička Crkva pruža ognjište i dom za ljudski duh«, bio je velik intelektualni apostol katolicizma, s tipičnim engleskim humorom zaključivši: »Gdje god katoličko sunce sja, uvijek ima smijeha i dobroga crnoga vina.« (L)
