Nedavno je na pogonu tvrtke »Eko-flor plus« u Zaprešiću došlo do požara u kojem je izgorjela velika količina prikupljenoga plastičnoga otpada. Požar su ugasili vatrogasci, njih dvjestotinjak, iz Bistre, Samobora, Zaprešića, Rakitja, Kerestinca… Srećom, ljudskih žrtava nije bilo, a čini se da nije došlo ni do kakva mjerljiva onečišćenja zraka, vode ni zemlje. Damir Benčević, načelnik stožera civilne zaštite Zaprešić, tvrdi: »Kvaliteta vode prve je kategorije. Što se tiče zraka, na pedeset metara odavde nema opasnih čestica.« Branko Kolarić, profesor medicine iz Nastavnoga zavoda za javno zdravstvo »Andrija Štampar«, također umiruje javnost: »Izvan požarišta nije bilo nikakvih štetnih čestica koje bi utjecale na život građana. Naš stroj detektira više od tisuću spojeva, tako da osim dima i mirisa, nije se dogodilo ništa na štetu ljudskoga zdravlja.«
Gdje ima dima, ima i vatre
S druge strane Davor Božinović, ministar unutarnjih poslova, mnogo je zabrinutiji: »Građanima poručujemo da u pogođenim dijelovima grada zatvore prozore i da ne izlaze jer još nemamo analizu onoga što se nalazi u dimu ni koliko je zrak zagađen. A zagađen je sigurno, samo još ne znamo koji su spojevi u tim oblacima dima.« Tako je još jedno gorenje plastike još jednom podijelilo hrvatsku javnost. Dok jedni smatraju da su upozorenja o zatvaranju prozora i odgodi šetnje na otvorenom samo estetske preporuke, drugi tvrde da ih oči i nos ne varaju – ako se nešto dimi i ako nešto smrdi, onda su kemikalije u zraku.
Ekspres-lonac
Brzopotezne analize mjerodavnih institucija pokazuju da nema štetnih posljedica gorenja plastičnoga otpada. No vrijednost takvih ekspresnih podataka nije uvjerljiva; nalikuje procjenama kojima se, na primjer, voda proglašava pitkom na temelju obične kiselosti (pH vrijednost) ili količine otopljenoga natrija. Također nije poznato jesu li stručnjaci uzimali uzorke uzvodno ili nizvodno, uz vjetar ili niz vjetar… Nije poznato jesu li mjerili koncentraciju stvorene mikroplastike, kancerogenih dioksina ili furana. S obzirom na brzinu objave rezultata, očigledno – nisu.
Rješenje je u dimu
Ako je istina da nema nikakva onečišćenja zraka, vode ili tla i da nema rizika za ljudsko zdravlje, u Zaprešiću je otkriveno ekološko rješenje za otpadnu plastiku – spaljivanje. Plastika je ionako »samo« kruti oblik nafte; kao što derivati nafte izgaraju na otvorenom, tako, čini se, može i plastika.
To je provjereno prošle godine nakon velikoga požara otpadne plastike u Brijestu kraj Osijeka. Nema poginulih, nema onečišćenja, nije poznat uzrok, ali ni ekološke posljedice plastičnoga vatrometa.
Treba li spalionica?
Učestali požari plastičnoga otpada u Hrvatskoj mogu nekomu postati opravdanje za instalaciju spalionice. Jer, eto, bolje je spaljivati plastiku u kontroliranim uvjetima nego na otvorenom. Pritom se, naravno, zanemaruje činjenica da se nesolidno upravljanje i incidenti mogu, na isti način, očekivati u radu sa spalionicama. Potvrđeno iskustvo s neredom oko zbrinjavanja plastičnoga otpada ne će nestati s dimom iz spalionica. Za eventualne incidente u pećima možda već postoje krivci – građani koji nepravilno odvajaju otpad.
Optuži žrtvu
Tako je i za nedavni požar u Zaprešiću dio odgovornosti prebačen na potrošače. U priopćenju tvrtke »Eko-flor« stoji upozorenje o sukrivcima: »Svakodnevno se u odvojeno sakupljenoj plastičnoj ambalaži nalaze velike količine sadržaja koji tamo ne pripada, kao što su litijske baterije (u odbačenim elektroničkim uređajima: od odbačenih čestitki do baterija u mobilnim uređajima, daljinskim upravljačima, elektroničkim cigaretama…), sprejevi s različitim lako zapaljivim tvarima i slično, pa i ovom prilikom apeliramo na savjesnije i odgovornije postupanje s otpadom.«
Iako se prigovor temelji na stvarnim problemima »žutih vrećica« i nepismenosti pojedinih građana, u trenutku požara takvo priopćenje nalikuje na pranje ruku odgovornih vlasnika pogona u Zaprešiću. A primjena taktike »optuži žrtvu« može se, jasno, očekivati i nakon incidenata u spalionicama otpada.
