U vrijeme Božića kršćani slave posvećenje svoga zemaljskoga života. Tada se slavi rođenje Sina Božjega, dolazak među čovjeka u tijelu, vremenu i prostoru. Božić je slavlje Božje ljubavi prema čovjeku i njegova smilovanja, milosrđa i spasenja. Božić popunja pukotine koje čovjek nosi u svom životu, koje su nastale tijekom života i zjape za smislom i spasom. Otvorene rane i crne rupe koje zjape za svjetlom, milosrđem, smilovanjem, dobrotom, zahvalnošću i radošću, rođenjem Sina Božjega bivaju izliječene, poravnate i prosvijetljene, i to svjetlom neviđene jačine i snage. Ono prodire i kroz najmanje pukotine, ono liječi rane, iscjeljuje dušu. Rođenjem Isusa Krista čovjek biva uzdignut u dostojanstvo ukućanina Božjega. Nakon toga događaja kršćanin zna gdje mu je dom.
Baveći se vremenitim stvarima, on uređuje svoj život prema Božjem zakonu, znajući da je on stanovnik Božje domovine, njegove kuće i čuvar njegove baštine.
Svjetlo koje se rođenjem Isusa Krista upalilo u srcima ljudi na jedinstven način ostaje upaljeno u liturgiji. Ona preuzima sve čovjekove konflikte, njegovu krivnju i žrtvu te ih liječi i preobražava. Liturgija ima potencijal za počinitelje jer im pruža prostor za kajanje, a ima i potencijal za žrtve jer im pruža iscjeljenje i oprost. Liturgija ujedinjuje kajanje i nadoknadu štete. Ona je mjesto na kojem se šteta nadoknađuje, šteta koju ne može nadoknaditi krvnik. Ona stvara mogućnost oprosta i iscjeljenja. Liturgija ima sposobnost primiti konfliktna pamćenja u sebe, ona koja se ne moraju selektirati, jer ona ima potencijal da pamti svoje žrtve, ali i žrtve drugih.
Upravo je rimska liturgija s papom koji ne pripada ni jednomu narodu liturgija žrtve koja iscjeljuje konflikte na svim prostorima i među svim narodima i osobama. Iza konflikata ostaju samo ruševine i pukotine, ali na njima se može slaviti liturgija. Ruševine i pukotine svojevrsna su kulisa proslave liturgije. Prorok Izaija upravo navješćuje Mesiju koji će biti popravljač pukotina. Konflikti naime ostavljaju pukotine, a memorija, anamneza mjesto je koje ih iscjeljuje i pomiruje.
Rođenjem Sina Božjega Bog dolazi spasiti čovjeka najprije od njegovih unutarnjih konflikata. Božić iscjeljuje čovjeka iznutra. Liječi njegove nutarnje rane, zida porušene temelje i postavlja ga u dvorište Božje kuće. Njeni su zidovi satkani od milosrđa. Krov joj je zidan od ljubavi, a temelji od istine. U središtu Božje kuće nalazi se liturgija kao vječna vatra koja grije i čisti čovjeka, dajući mu život i svjetlo. Božić je proslava izgradnje Božje kuće. On je domovnica za nebo.
