Visokoobrazovani mladi ljudi s diplomama iz humanističkih ili društvenih znanosti ne rade u svojoj struci, nego »rentaju« svoje stanove, rade u turizmu ili na daljinu za strane tvrtke jer im to jamči veće prihode nego da budu profesori, dojam je i rektorice Sveučilišta u Rijeci Snježane Prijić-Samaržije, kako stoji u tekstu Mirele Lilek u Jutarnjem listu. Iako takav izbor može biti racionalan za pojedince, pokazuje poremećenu ravnotežu na tržištu ljudskih potencijala i porazan je za društvo. Kvote su tolike da može studirati svatko tko želi, a završio je srednju školu, pa se dogodi da je ispražnjen bazen struka nužnih za funkcioniranje društva poput vodoinstalatera ili električara. Nevidljiva ruka tržišta učinila je svoje, potražnja za njima je veća od ponude i uzrokuje paradoks u primanjima. Rektorica primjećuje: to je trend koji već traje, a sada su dostupni podatci o nedostatku visokoobrazovanih ljudskih potencijala, što pokazuju i sve dulje liste koje izrađuje HZZ o deficitarnim visokoobrazovanim profilima. Nedostaje liječnika, profesora, farmaceuta i mnogih drugih. Rektorica očekuje da će za nekoliko godina postati goruća tema. Na visokim učilištima lani je nakon ljetnoga upisnoga roka ostalo 13 600 nepopunjenih mjesta. Službene statistike pokazuju pad broja upisanih studenata u prijediplomske studije – unatoč rastu broja sveučilišta, pri čemu su najstarija (Zagreb, Split, Osijek) ostala bez 500 do tisuću brucoša u usporedbi s podatcima od prije deset godina. U Hrvatskoj broj učenika u strukovnim srednjim školama raste, a zanimanje za gimnazijske programe opada, što utječe na smanjenje broja upisanih na fakultetima, rekao je pak dekan zagrebačkoga PMF-a Mirko Planinić.
Ugrabe ih prije nego što diplomiraju
Rektorica Prijić-Samaržija primjećuje da mladi ljudi razmišljaju je li investiranje vremena i novca u dugotrajno i zahtjevno visoko obrazovanje isplativo, kako u pogledu izgleda za zapošljavanje i visine primanja tako i društvenoga statusa koje im visoko obrazovanje donosi. Tvrtke sve više zapošljavaju mlade ljude s prijediplomskim studijem ili čak bez njega, a primjer je područje pomorstva ili računalstva, gdje tvrtke vezuju uz sebe studente već na prijediplomskim studijima pa broj studenata na diplomskim studijima kontinuirano opada.
Kako zadržati generaciju Z na poslu
Mediji su se bavili i pitanjem kakva je zapravo nova radna snaga koja dolazi od generacije Z. Sara Šarić u Slobodnoj Dalmaciji napisala je da ih poslodavci često doživljavaju kao arogantne, nezadovoljne, zahtjevne, ali važno je prepoznati da su radne kulture danas znatno drugačije nego prije desetak godina. Kako je istaknuto u tekstu u Slobodnoj, glavni izazov s kojim se danas poslodavci susreću prilagodba je radnoga okruženja kako bi se mladi radnici učinkovito integrirali u svoje nove timove. Iako postoje stereotipi o lijenosti, nestrpljivosti i aroganciji mladih radnika, važno je prepoznati da su radne kulture danas znatno drugačije nego prije desetak godina.
Također zadržavanje zaposlenika generacije Z danas je sve teži izazov, budući da je nova generacija daleko zahtjevnija od prethodnih. Kao jedan od glavnih razloga za takvo ponašanje stoji jedinstvena želja da se potakne promjena te činjenica da se mladi ne žele zadovoljiti statusom »quo«. Žele raznolikost, dinamiku, a vrlo važna je i briga o mentalnom zdravlju. Financijska sigurnost i visoka plaća mladima više nije dovoljna. Brze promjene na tržištu, uvođenje fleksibilnih radnih modela u sve više organizacija te mogućnost rada od kuće potiču poslodavce da budu prilagodljivi i otvoreniji prema novim konceptima rada. Mladi zaposlenici često osjećaju pritisak biti stalno dostupni, što može ugroziti njihovo mentalno zdravlje i dovesti do iscrpljenosti. S obzirom na ubrzani ritam života, ali isto tako i stres te sve veći broj obveza i odgovornosti na poslu, zaposlenici više nemaju mogućnost završiti sa svojim radnim danom i ostaviti posao u uredu, već se on često seli u domove i odrađuje kroz cijeli dan. To dovodi do preranog sindroma izgaranja na poslu te vrijeme za posao i privatan život postaju potpuno izmiješani. »Mladi su konstantno izloženi slikama postignuća vršnjaka u raznim područjima čime se stvara potreba za natjecanjem. Norme kako poslovnih tako i privatnih postignuća su sve više pa mladi ulažu puno više energije u njihovo dostizanje i time gube resurse za uživanje u svakodnevici. Njeguje se kultura izvrsnosti koja posljedično može dovesti do stresa, anksioznosti, depresije te sniženog samopoštovanja. Još jedan od izazova koji sa sobom nosi negativne efekte je virtualni rad ili »remote poslovi«. Unatoč sposobnosti generacije Z da se prilagodi i virtualnom učenju i socijalizaciji danas nerijetko čujem za mlade pojedince koji pate od usamljenosti i socijalne izolacije. Resursi za promicanje mentalnog zdravlja na radnim mjestima te promoviranje zdrave poslovne klime mogu biti korak u resetiranju iskrivljenih očekivanja«, objasnila je psihologinja Daria Šarić Kovčalija. Generacija Z je radna snaga budućnosti, stoga je važno privući i zadržati mlade zaposlenike. Poslodavci su ključni u podršci i motivaciji mladih radnika. Osim stimulativnih plaća, poslodavci bi trebali osigurati mogućnost za učenje i napredak te poticati pozitivnu organizacijsku kulturu, prepoznati nove vrijednosti i prilagoditi radno okruženje koje uključuje fleksibilnost i podršku mentalnom zdravlju – uputa je iz Slobodne Dalmacije.
