Naslovnica “Glasa Koncila”, s nadnevkom od 11. ožujka, posvećena je doista veličanstvenom hodočašću Đakovačko-osječke nadbiskupije bl. Alojziju Stepincu pod geslom „Najsvjetliji lik si nam”, u kojemu je sudjelovalo više od četiri tisuće vjernika pristiglih u 77 autobusa, s dvojicom nadbiskupa Đurom Hranićem i Marinom Srakićem, svećenicima te redovnicima i redovnicama. Prva hodočasnička postaja bio je Stepinčev rodni Krašić, a druga blaženikov grob u zagrebačkoj prvostolnici, gdje je uime zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, pomoćni zagrebački biskup Mijo Gorski pozdravljajući hodočasnike izgovorio posebno znakovite i potresne riječi:
“Slavoniju su poharale razne horde, opustošile, opljačkale, svakakva zla su je pogodila, ali nisu uspjeli satrti vjeru u jednoga Boga, i upravo tu vjeru svojom nazočnošću i svojim brojem vi svjedočite. Vi svjedočite još jednu važnu stvar – da je Stepinac svet! Jer ne biste bili ovdje kad ne biste u to vjerovali, a vjera naroda je neprevarljiva.”
Nadovezujući se na tu vijest Glas Koncila donosi i prikaz o hodočašću bl. Stepincu vjernika hercegovačkih biskupija, kojih se u zagrebačkoj prvostolnici okupila preko 2000, prispjelih iz hercegovačkih župa te onih iz Zagreba i okolice.
“Žilavi ostatci komunizma” naslov je komentara glavnoga urednika Ivana Miklenića u kojemu se osvrće na objavu dokumenta Vijeća za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima: “Temeljna polazišta i preporuke o posebnom normativnom uređenju simbola, znakovlja i drugih obilježja totalitarnih režima i pokreta”. “Vrlo brojne reakcije na taj dokument i tri izdvojena mišljenja – zaključuje urednik Miklenić – razotkrili su sada, gotovo 30 godina nakon silaska s vlasti, koliko su živi i žilavi ostaci komunizma u Hrvatskoj.”
Naslanjajući se na komentar, Glas Koncila u cijelosti objavljuje i izdvojeno mišljenje prof. dr. Željka Tanjića, rektora Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, koje je kao član Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima uputio njegovom predsjedniku, akademiku Zvonku Kusiću. U tekstu dr. Tanjić između ostaloga upozorava: “Hrvatski Ustav je odbacio komunistički sustav, a netko ipak traži da ostanu komunistički simboli? Pa po čemu je onda taj sustav odbačen? Koja je onda logika zadržavanja komunističkih simbola? Odbačen politički, ekonomski, društveni i svaki drugi komunistički sustav, a simboli ostaju. Zašto?”
U središnjem intervjuu naslovljenom: “Ustavna je kategorija braniti nacionalne interese”, dr. Miroslav Škoro, glazbenik, britko i argumentirano progovara o gorućim hrvatskim problemima.
“Zapažanja” u članku: “Neprijateljstvo prema majčinstvu” među nekoliko tema govori i o fenomenu diskriminacije žena na poslu, stavljajući ga u kontekst majčinstva: “U današnje je vrijeme teško biti majka s djetetom i teško se izboriti za svoja prava, no ostaje pitanje komu je u interesu da baš u Hrvatskoj, koja izumire, upravo majčinstvo postane najveći problem i najveća zaprjeka u karijeri žena?”
U rubrici “Vjernici laici aktivni u Crkvi” u ovome broju naslovljena: »Vjera mi je pomogla u najtežim trenutcima«,govori Nikola Čop, ekonomski i pastoralni vijećnik i zvonar u župi sv. Nikole biskupa u Cvitoviću u Gospićko-senjskoj biskupiji.
Prof. Slavica Dujmović predstavlja Udrugu za autizam Zagreb, čija je predsjednica, upozoravajući u rubrici “U službi bližnjega” da skrb za odrasle osobe s autizmom nije sustavno riješena u Hrvatskoj, jer za njih nema razvojnih programa skrbi, ni na nacionalnoj ni na lokalnoj razini.
Posebnu pozornost čitatelja zasigurno će privući članak o istarskome franjevcu Mateu Kuharu, koji je još 1982. u Vicenzi objavio knjigu o bl. Alojziju Stepincu: “Stepinac nevini osuđenik« na talijanskom jeziku.
Reportaža predstavlja župu Splitsko-makarske biskupije sv. Mihovila iz Prološca u Dalmatinskoj zagori.
