“Često sam isticao da trebamo više razgovarati o onome što nam je zajedničko umjesto onoga što nas dijeli; bilo bi mnogo bolje ostaviti po strani napetosti i naslijeđene predrasude iz prošlosti te se zauzimati za zajedničko traženje pravednih rješenja za izazove s kojima se zemlja suočava.” Te je riječi izgovorio nadbiskup Alessandro D’Errico, dosadašnji apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, koji se je u ponedjeljak 26. lipnja svečanom misom u zagrebačkoj prvostolnici oprostio od Hrvatske, a fotografija s mise i navedene riječi nalaze se na naslovnici novog broja Glasa Koncila, 26. u tekućoj godini, s nadnevkom od nedjelje 2. srpnja. Izvještaj se riječju i slikom nastavlja na 10. stranici, gdje se iznose i drugi oproštajni susreti nuncija D’Errica.
Više od dvije stranice novoga broja Glasa Koncila zauzimaju izvještaji s misa koje su se u (nad)biskupijskim sjedištima slavile za domovinu u povodu Dana državnosti, u nedjelju 25. lipnja. Osim mise u zagrebačkoj katedrali koju je predvodio kardinal Josip Bozanić, a na njoj je bio prisutan cijeli državni vrh, donose se izvještaji iz Dubrovnika, Siska i Hvara, kao i iz Vukovara gdje je uz proslavu Dana državnosti bila vezana promocija polaznica i polaznika vojnih škola Hrvatskog vojnog učilišta “Dr. Franjo Tuđman”.
Dan državnosti dao je povoda uredniku Glasa Koncila mons. Ivanu Mikleniću da u svojemu redovitome komentaru analizira i usporedi glavne poruke zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića (izrečene na misi za domovinu) i predsjednice Republike Kolinde Grabar Kitarović (izrečene na svečanome primanju). Utvrdivši suštinsku sličnost u temeljnim naglascima, tj. u prioritetima koje su kardinal i predsjednica istaknuli kao ključne za održivu budućnost Hrvatske, mons. Miklenić zaključuje: “Bude li na svim razinama sluha i volje za djelovanje barem za ovdje navedene žurne zahtjeve, koje su u javnim istupima iznijeli kardinal Bozanić i predsjednica Grabar-Kitarović, hrvatski narod moći će se radovati boljoj budućnosti. Budu li se pak ti razumni i žurni zahtjevi ignorirali bilo na osobnoj razini bilo na razini vlasti, hrvatski narod i katoličku zajednicu u njemu mogli bi dočekati vrlo crni dani.”
Među izvještajima iz života Crkve u Hrvatskoj posebnu pozornost privlači komemoracija žrtava bačenih u po zlu glasovitu jamu Jazovku na Žumberku, kao i onaj o Danima hrvatskog filma, na kojima Glas Koncila već tradicionalno nagradom “Zlatna uljanica” odaje priznanje za promicanje etičkih vrednota u filmu. Ove je godine nagradu dobio film “Fabijan” redatelja Lovre Mrđena.
Prof. dr. Ana Marušić sa splitskoga Medicinskog fakulteta gošća je u redovitome intervjuu Glasa Koncila. Kao dugogodišnja urednica stručnih medicinskih časopisa te autorica udžbenika s područja medicine, sugovornica progovara o nizu pitanja kao što su etičnost i poštenje u znanstvenim istraživanjima (problem plagijata), društvena (ne)odgovornost znanstvenika, utjecaj ideologija na znanost, istraživanja i znanstvenike, (ne)etičnost u razvoju lijekova i sl. Sugovornica nije mogla izbjeći i pitanje odgojno-obrazovnog sustava općenito: “Čini mi se da je slaba točka našega obrazovnoga sustava nastavnik – koji nije cijenjen, koji je slabo plaćen i koji nema puno prilika za stručni razvoj. Počnimo od toga, a ne od reforme kurikula. Mislim da je bolje kad studenti znaju puno činjenica, kreativnost je onda logičan nastavak. Tako će se učenici izgraditi u cjelovite osobe koje razumiju svijet oko sebe i koje znaju svoje civilizacijsko podrijetlo i kulturu.”
Redovita reportaža vodi čitatelje novoga broja Glasa Koncila u bilogorski kraj, u župu sv. Marije Magdalene u Kapeli, u kojoj, prema naslovu teksta, “raste vjera, vedrina i optimizam”.
Slučaj “Agrokor” u svjetlu socijalnog nauka Crkve u “Teološkom osvrtu” analizira Krešimir Cerovac, dok na stranicama rubrike “Vjernici laici aktivni u Crkvi” o svom životu i radu u župi i izvan nje govori Mario Udovičić, vjeroučitelj, pastoralni vijećnik u župi sv. Antuna Padovanskoga u Tučepima. Svoje svjedočanstvo sugovornik zaključuje riječima: “Vjera mi je sve u životu, bez nje ne bih mogao funkcionirati. Drži me smirenim, utočište mi je, mir, uz vjeru kvalitetnije živim. Gledam oko sebe kako je prevladao materijalizam, a sve se ostalo manje cijeni. Meni je vjera najveća vrijednost.”
