Natkriven Kristov oltar usred prekrasne prirode na kojemu se prikazuje Kristova žrtva zadušnica, jer je ta prekrasna priroda prije 76 godina bila svjedok neviđenog barbarstva, zločina… Naslovna fotografija novog broja Glasa Koncila, 26. u tekućoj godini s nadnevkom od nedjelje 27. lipnja, ilustrira početak izvještaja s komemoracije žrtava kod jame Jazovke kod Sošica u Žumberku. Misu za 814 žrtava čiji su posmrtni ostaci u međuvremenu izvađeni, među kojima su i četiri redovnice, predvodio je varaždinski biskup Bože Radoš. Iz biskupove je propovijedi preuzet naslov priloga: »Kada ubaci u jamu drugi život, čovjeku jama postaje njegov život.«
Druga tema koja se nameće kao dominantna u novome broju Glasa Koncila jest »Izviješće o stanju spolnoga i reproduktivnoga zdravlja i prava u EU-u, u okviru ženskoga zdravlja« koje je podneseno Europskome parlamentu za prijedlog rezolucije, a poznato je po hrvatskom europarlamentarcu Predragu Matiću kao »Matićevo izviješće«. Izviješće pobačaj proglašava »temeljnom zdravstvenom uslugom« te na tom tragu i ljudskim pravom koje nikako ne može biti uskraćeno. Potom sve drugo, uključujući i pravo na priziv savjesti, podvrgava tome načelu. Glas Koncila iznosi izjavu Komisije »Iustitia et pax« Hrvatske biskupske konferencije, u kojima se pozivaju zastupnici da odbace izviješće, kao i presjek reakcija na apsurdno izviješće predstavnika Crkve u Europi.
Dvije navedene teme u svom redovitom komentaru preuzima i povezuje urednik Glasa Koncila Branimir Stanić. Činjenicu da su kosti ubijenih i bečenih u Jazovku ipak progovorile Stanić komentira pitanjem koje se tiče »Matićeva izviješća«: »Zašto i suvremena promidžba lakoće usmrćivanja ljudskih bića pod majčinim srcem nema zadnju riječ?« A kao odgovor nudi riječi koje je na misi kod Jazovke izgovorio biskup Radoš: »Onaj koji je stvoren da s Bogom razgovara, i kad umre, ima glas, ima glas koji mu Bog daje. Ne dopušta da zašuti jer njegovo je djelo. Bog ne želi da njegova slika bude uništena, da mu se izbriše sa zemlje svaki trag.« Tim biskupovim riječima Stanić dodaje: »To ne treba shvatiti kao prijetnju, nego kao nadu.«
Među izvještajima iz života Crkve u Hrvatskoj u novom se broju Glasa Koncila ističu dva koja govore o svećeničkim ređenjima u Sisku i u Križevcima. Od šireg je kulturnog, ali ujedno i duhovnog značenja opširni izvještaj o završetku jubilarnih 30. svečanosti Pasionske baštine, čiji je glazbeni dio, zbog restrikcija vezanih uz epidemiju koronavirusa, umjesto u korizmenom ozračju ožujka ove godine održan u lipnju. Jednako opširan izvještaj Glas Koncila donosi i o izložbi i dvodnevnoj konferenciji kojima je proslavljena 50. obljetnica hrvatskoga proljeća. Na otvorenju proslave govorila su i dvojica »proljećara«, Dražen Budiša i Ivan Zvonimir Čičak.
Što se tiče života Crkve u svijetu ističe se izvještaj o odluci američkih biskupa da se pristupi izradi dokumenta o euharistiji, koji bi, barem prema najavama, trebao sadržavati i smjernice o (ne)pripuštanju pričesti političara katolika koji se zauzimaju za pobačaj – tema koja je trenutno vrlo »zapaljiva«, obzirom na to da sam predsjednik SAD-a, praktični katolik Joe Biden ističe da je osobno, odnosno privatno protiv pobačaja, ali politički slijedi »pro choice« politiku svoje demokratske stranke. Tu je i vijest o tome da je Sveta Stolica priznala status »herojskih krjeposti« Robertu Schumanu, što će reći da je idejni i operativni »otac« današnje Europske unije učinio novi veliki korak prema proglašenju blaženim.
Svijet knjige i čitanja makar će malo biti bliži i draži čitatelju ako pročita intervju s, kako kaže nadnaslov, »skrovitim promicateljem gradskih (prije svega zagrebačkih) i crkvenih knjižnica« Željkom Veghom, gostom redovitoga intervjua u novome broju Glasa Koncila. Znakoviti naslov intervjua glasi: »Za stotinjak godina, ako bude svijeta, postojat će i knjižnice«. Autor progovara o potrebi i sudbini knjige i čitanja, o »izlučivanju« knjiga nepoćudnih autora u doba komunizma, o tome kako mlade treba upućivati u čitanje teksta. A upitan je i o predizbornom programu vodeće političke opcije u Zagrebu prema kojemu će ona poticati više sadržaja o »LGBTIQ ravnopravnosti« u gradskim kulturnim ustanovama kao što su centri za kulturu i knjižnice te ih učiniti »dostupnima za rad i djelovanje LGBTQI i feminističkih organizacija«… »Ne znam«, odgovorio je sugovornik. »što znači da LGBT udrugama treba učiniti ‘dostupnima za rad i djelovanje’ javne ustanove u Zagrebu. Znači li to da uprava Grada Zagreba traži da se i kršćanskim udrugama omogući rad i djelovanje u javnim ustanovama Zagreba? To je orwelovski svijet: svi smo jednaki, ali su neki jednakiji.«
Četrdeset godina od »međugorskoga fenomena« službena Crkva o njemu još uvijek nije donijela konačni sud, ali je jednako tako prepoznala mnoge njegove očite blagotvorne evengelizacijske i pastoralne učinke. Prilog u novome broju Glasa Koncila poseban naglasak stavlja na obiteljsko hodočašće koje je spontano preraslo u tradiciju. »Gospa želi i može zaštititi obitelj obiteljskom molitvom«, naslov je priloga.
Mladi suradnici Glasa Koncila tematizirali su, u rubrici »Mladi mladima«, rad kao temeljnu dimenziju ljudskoga postojanja na zemlji.
Druga polovica lipnja vrijeme je kad djeca i mladi sabiru plodove svojega rada u netom završenoj školskoj godini. Često se njihov trud nagrađuje nekim poklonom, a kao sve poželjniji poklon nameće se, naravno pod uvjetom da to kućni proračun može pretrpjeti, električni romobil. O tome, međutim, ipak treba dvaput razmisliti, jer vozači električnih romobila, kao što kaže sam naslov priloga čiji je autor mr. Robert Spudić, stalni sudski vještak za promet, »nisu svjesni koliko mogu biti opasni u prometu« – za druge i, naravno, za sebe.
U teološkome prilogu Glas Koncila podsjeća na neke ključne naglaske dokumenta Hrvatske biskupske konferencije »Za život svijeta« iz 2012. godine. Riječ je o pastoralnim smjernicama za apostolat vjernika laika u Crkvi i društvu u Hrvatskoj. Da je »stari« dokument očito i dalje aktualan svjedoči činjenica da su hrvatski biskupi na svom nedavnom zasjedanju pozvali na čitanje toga dokumenta, a, sudeći prema njihovu pozivu, posebno im je stalo do »suodgovornosti« vjernika laika, tj. o njihovom prvotnom i na krštenju zasnovanom pozivu i dužnosti da promiču poruku evanđelja i Crkve u svijetu, tj. na tipično laičkim područjima kao što su obitelj, kultura, svijet rada, politika…
