»Euharistija je izvor na kojemu se hrani kršćanski život i poslanje« – Već je i ta istina vjere dovoljan razlog da novi broj Glasa Koncila, 37. u tekućoj godini s nadnevkom od nedjelje 12. rujna, na naslovnicu stavi možda najimpresivniji prizor s otvorenja 52. Međunarodnog euharistijskog kongresa koji je otvoren u Budimpešti: fotografiju 1200 djece koji su na slavlju na Trgu heroja primili prvu pričest.
Početak Međunarodnoga euharistijskoga kongresa u srcu Srednje Europe našao je još nekoliko odjeka u novome broju Glasa Koncila. Osim izvještaja sa svečanog otvorenja izvještava se i o teološkom simpoziju koji je održan uoči samoga kongresa u Ostrogonu, a kojemu je svoj aktivni obol predavanjem o odnosu euharistije i pomirenja dao i pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško, koji je kao član Papinskoga odbora za međunarodne euharistijske kongrese sudjelovao i u pripravi skupa.
Međunarodni euharistijski kongres u Budimpešti u svojemu redovitome komentaru spominje i urednik Glasa Koncila Branimir Stanić, no vrlo brzo izražava žaljenje, pomalo i čuđenje, nad činjenicom da se završetak kongresa datumski (nedjelja 12. rujna) poklapa s drugim događajem koji je od središnje važnosti za mjesne Crkve i narode u Srednjoj Europi, beatifikacijom glasovitoga poljskoga kardinala ispovjedaoca Stefana Wyszynskoga. Čudi se i nad činjenicom da su se Crkve i narodi u trenutku smrti kardinala Wyszynskoga jače poznavali nego do sada, a neshvatljivo mu je i to što »se danas u slobodi, pogotovo iz političkih centara moći, suradnja među tim narodima više otežava nego što se promiče«. Ipak, na oba će se događaja vjernici »okupiti na velikim euharistijama«. »Misa kao Kristova gozba nikad ne razdvaja, ona uvijek povezuje, baš kao i progoni svetih crkvenih velikana 20. stoljeća«, zaključuje Stanić.
Beatifikacija kardinala Wyszynskoga također je bila povod Glasu Koncila da na njegovim stranicama gostuje poljski politolog i svećenik Piotr Mazurkiewicz. »Iako su komunisti bili na vlasti, primas Wyszynski bio je »kralj ljudskih savjesti«, kaže Mazurkiewicz a u naslovu intervjua ističe Glas Koncila. Kroz prizmu životnog i pastirskog svjedočanstva novog blaženika Mazurkiewicz, koji i kao nekadašnji tajnik Komisije biskupskih konferencija Europske unije izvanredno poznaje prilike u čitavoj Europi, progovara i nekim aktualnim izazovima.
Novi broj Glasa koncila izvještava o ovogodišnjoj proslavi u čast Predragocjene Krvi u Ludbregu, kao i o proslavama blagdana sv. Marka Križevčanina u Varaždinu, Križevcima i Sisku.
Tu je i izvještaj s misnoga slavlja u povodu Dana sjećanja na nestale osobe, koje je u Glini predvodio sisački biskup Vlado Košić. Biskup Košić je u toj prigodi podsjetio na još uvijek neriješeno pitanje nestalih osoba u Domovinskome ratu. »Pitanje nestalih trebao bi biti bezuvjetan, prvi zahtjev conditio sine qua non, protiv kojega se ne može i preko kojega se ne može. Dok se to ne riješi, ne može se ništa drugo rješavati s drugom stranom koja je učinila toliko zla, a nikada se nije pokajala«, rekao je među ostalim sisački biskup.
Opravdana zabrinutost mnogih roditelja da se najavom uvođenja građanskoga odgoja i obrazovanja u zagrebačke škole »na mala vrata« uvode ideološki obojeni sadržaji bila je povod Glasu Koncila da progovori o proceduri uvođenja izvannastavnih aktivnosti u škole. U pozadini je ključno pitanje: Kako zajamčiti roditeljima da u škole uđu oni odgojni sadržaji koji odražavaju njihova uvjerenja?
Redovita reportaža u novome broju Glasa Koncila odvest će čitatelje u Zadarsku nadbiskupiju, u Kruševu. »Rod Kruševljana i na novoj vjetrometini uspravno stoji«, znakoviti je naslov reportaže.
U rubrici »Vjernici laici aktivni u Crkvi« novi broj Glasa Koncila donosi svjedočanstvo prevoditeljice Katice Vulić, pastoralne suradnice župe u Dalju. Njezin ju je životni put dvaput vodio u Njemačku, a kao što se uvijek vraćala u domovinu tako se je vratila Bogu i vjeri, nakon što se od njih bila udaljila.
Novi broj Glasa Koncila, također donosi svjedočanstvo hrvatskog nogometnog reprezentativca i kapetana NK-a »Osijek« Mile Škorića. Sugovornik naglašava da je ljubav za njega najveća motivacija i pokretač svega u životu. Vrijedi to i za ljubav prema domovini, u kojoj je za njega tajna hrvatskih nogometnih uspjeha.
U župi Gospe od Rožarija u Vrlici živi 28-godišnji Josip Milković, student psihologije koji uspješno savladava studentske obaveze usprkos teškim fizičkim oštećenjima koja je zadobio kao nekadašnji polaznik časničke škole od eksplozivne naprave. »Svi se mi u životu borimo sa zaprjekama koje nas snađu, tako i ja. Moja je nešto veća…«, kaže sugovornik. Snagu pronalazi i u vjeri: »Prije sam«, kaže, »bio katolik koji je vjerovao u Boga, a sada znam da postoji.«
