Povijesni, najbolji do sada ostvareni uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije, okrunjen srebrnom medaljom na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, pokazao je i u medijskom prostoru zajedništvo i slogu. Ujedinjeni u potpori 22 vatrena nogometaša na jednom od najvećih športskih spektakala, objavljivani su posebni prilozi, tematska izdanja cijelih novina posvećena utakmicama, rezultatima, pripremama i svemu onome što uz nogometni teren prati najvažniju sporednu stvar na svijetu. U skladu sa svojom ulogom i katolički tjednik »Glas Koncila« – oslikavajući crkvenu i društvenu stvarnost – nije ostao »gluh« na športske teme, kojima je u prošlosti, ali i danas, posvećivao velik prostor na svojim stranicama – uvijek prenoseći poruku da šport i igra mogu oplemenjivati i obogaćivati duh.
»Glas Koncila« nije samo teologizirao o športu, isticao njegove velike vrijednosti i pisao o simboličkoj snazi športa, nego je pratio uspjehe hrvatskih klubova i reprezentacija te donosio osobne priče brojnih športaša. No u mjesecu završnice Svjetskoga prvenstva u Rusiji posebno je zanimljiv nogomet, šport kojemu mnogi tepaju da je najpopularniji na svijetu. Kada se pregledava arhiv tekstova »Glasa Koncila« i pretražuju nogometne teme, iznenađuje da gotovo nema broja u kojem nije spomenut taj pojam, makar i usputno kao navijačka strast ili rekreativno bavljenje. Prvi veći tekst koji je tematizirao nogomet pojavio se u svibnju 1965. godine u izvještaju posvećenom mladima u kojem je prikazan tadašnji nogometaš broj 1 – Edson de Nascimento, poznatiji kao Pele, koji je izjavio: »Uvjeren sam da Bog postoji«. Uredništvo »Glasa Koncila« posvetilo je pola stranice tomu tekstu u kojem su preneseni glavni naglasci njegova vjerničkoga svjedočanstva iz inozemne športske revije te objavilo fotografiju na kojoj Pele kleči ispred oltara i svetohraništa.
O velikim odgojnim i formativnim mogućnostima koje donosi nogomet svjedočio je na stranicama »Glasa Koncila« i »kralj europskoga nogometa« Franz Beckenbauer. S njim je u lipnju 1977. novinar J. Getar napravio intervju pod naslovom »Obitelj – to je moj svijet«, koji je bio najavljen i na naslovnoj stranici. Bio je to prvi Beckenbauerov intervju za jedne vjerske novine i oproštajni intervju pred odlazak iz europskoga u američki nogometni klub u kojem je – iako umoran od pitanja mnogih novinara koji su ga danima opsjedali – govorio o mnogim temama. Kako je u uvodu intervjua zapisao autor, igrač Bayerna i njemačke reprezentacije Beckenbauer »kazao je da smo prvi katolički list koji ga intervjuira i da mu je to čudno, jer je njegov duboko religiozan stav poznat, pošto ga uvijek ističe«.
Podijelio je svoje strahove zbog odlaska u novi klub u Ameriku, govorio o odnosu športa i politike, ali i o navijačima, no najvažniji je dio onaj posvećen njegovim duhovnim iskustvima: »U molitvi, čitanju Biblije, razgovorima sa svećenicima otkrio sam beskrajno mnogo ljepote i normalno da sam i danas i uvijek član kršćanske obitelji. U crkvi ja sam običan čovjek izvan svih pompi koje me prate kada iz nje izađem i tek se ondje osjećam pravim čovjekom, onako od Boga datim. Moja žena je također istoga uvjerenja, a i moje troje djece odgajamo kao kršćane, jer biti kršćanin znači biti human čovjek.«
Uz izraze zadovoljstva i radosti zbog osobne realizacije igrača na nogometnom terenu, »Glas Koncila« pratio je i velika športska događanja. Tako su se prenosile poruke Petrovih nasljednika nogometašima uoči svjetskih i europskih prvenstava, nogomet je bio tema enigmatike, a uspostavljane su i posebne prigodne rubrike, poput one »Rekli su na Mundialu« 1986. godine, kada su na posljednjoj stranici prenesene poticajne izjave igrača sa Svjetskoga prvenstva u Meksiku. Nakon toga prvenstva, na kojem je Argentina osvojila zlatnu medalju, »Glas Koncila« posvetio je naslovnu stranicu glavnomu protagonistu argentinske reprezentacije i najboljemu igraču prvenstva, tada 26-godišnjemu Diegu Armandu Maradoni, koji je za talijanske vjerske publikacije izjavio: »Bog mi je dao mnogo više nego zaslužujem«. Kao osvjedočeni vjernik, pisao je tada »Glas Koncila«, u mnogim sukobima na nogometnim terenima i oko njega Maradona je potvrdio dobro i razumijevanje, a korijene takvomu ponašanju novinari pripisuju njegovu siromašnomu djetinjstvu.
Osim svjetski poznatih igrača na stranicama »Glasa Koncila« bili su kao sugovornici u intervjuima ugošćeni i igrači vezani uz hrvatsko podneblje, pa su tako 1974. – u godini Svjetskoga prvenstva u Njemačkoj – objavljeni tekstovi o dvojici tadašnjih reprezentativaca: u veljači sa Slovencem Branom Oblakom, a u rujnu s Mladenom Ramljakom. U razgovoru s igračem »Dinama« Mladenom Ramljakom ističe se da su neki hrvatski športaši javno kritizirani zbog davanja intervjua vjerskim listovima, ali njega to nije spriječilo da »bez dlake na jeziku« posvjedoči i o vjerskoj pripadnosti, kontaktu sa svećenicima i franjevcima, odnosu vjernika i ateista. Da je apsolutno za brak te da se priklanja onima koji unatoč krizi bračnoga zajedništva svjedoče da brak donosi spas čovječanstva, izjavio je Brane Oblak, igrač »Hajduka« koji je poslije postao proslavljeni trener.
