Istinski dom uskrsnuloga Spasitelja bilo je nebo, dom blaženika, ali Isus je želio ostati na zemlji četrdeset dana, ukazujući se svojim učenicima prije nego što je uzašao, kako bi ojačao njihovu vjeru u njegovo uskrsnuće i da im pruži utjehu i nadu. U međuvremenu su anđeli žarko željeli imati svojega Kralja uza se na nebu, i stoga su ga neprestano molili riječima: »Ustani, Gospodine, u svoje počivalište« (Ps 132).
Često se u katehezama ili propovijedima čuje: »Vječno ćemo u raju Boga gledati.« Mladi ljudi na to daju svoju opasku: »Pa to zvuči dosadno! Ne mogu pet minuta sabrano gledati ništa, a kamoli cijelu vječnost!«
Jako je teško nekoga ili nešto dugo gledati, s nekim provoditi vrijeme. Lakše je ako je riječ o voljenoj osobi. Majka je u stanju dugo promatrati svoje novorođeno dijete, samo ga gledati u tišini. To dijete ništa ne odgovara, možda spava, ali majka ne skida pogled s njega. Nakon tridesetak godina ona može gledati svoje dijete u potpuno drugoj prilici. Ako ono nakon toliko vremena živi u skladu s Božjom voljom, postaje radostan čovjek. Osjećaj koji majka doživljava gledajući svoje radosno odraslo dijete ne može nitko platiti. Ona se osjeća »kao u nebu« i želi da taj trenutak, taj osjećaj traje jer vidi voljenoga radosna i ispunjena. Vidi osobu koju voli, sretnu!
Taj osjećaj u raju traje cijelu vječnost jer duša gleda Njega koji je Radost i Ispunjenje. Nema pogleda koji bi više zadovoljio. Vječno zadovoljio.
Kao da zaboravlja samu sebe, duša ne misli ni o čemu osim da vidi Njega sretnoga koji je njezin Voljeni i njezin Bog, a budući da Bog, jedini predmet njegovih osjećaja, uživa beskrajnu sreću, ta Božja sreća čini sav njezin raj.
Stoga u molitvi, među svim djelima ljubavi prema Bogu, nema savršenijega od uživanja u beskrajnoj sreći koju Bog uživa. To je svakako trajna vježba svetih u nebu; tako da onaj tko se često raduje u Božjoj radosti počinje u ovom životu činiti ono što se nada činiti na nebu kroz svu vječnost.
Radost blaženika povećat će spoznaja o brojnim opasnostima za spasenje kroz koje su prošli u ovom životu. Tako se također ispunjava ono što Bog kaže duši kada je uvodi u raj: »Uđi u radost Gospodara svoga« (Matej, 25, 21). On poziva dušu da uđe u njegovu radost, kako bi mogla primiti dio toga, i to takav dio koji će ga zadovoljiti u potpunosti.
Ovdje i sada uči se gledati Voljenoga. Ova sreća, koja čini raj, bit će još uvećana sjajem toga divnoga Božjega grada, ljepotom njegovih stanovnika i njihovim društvom, osobito Marije, Kraljice svih svetih.
