Kada bi bilo pravde, ne bi Kralja Slave bili razapeli – parafrazirajući Apostolove riječi. Težnja za ravnotežom, ispunjenjem, dovršenjem i zaokruženošću kao da je prirodno usađena u bitak čovječanstva. Zato čovjeka nepravda toliko pogađa – zato što je pravednost čovjeku urođeno raspoloženje, ali i naučeno, u jednoj mjeri. Cvjetnica je dan nepravde, licemjerja, dvoličnosti i laži. Sablažnjivo? Ni Sveto pismo ne govori drukčije, ovdje je to samo pragmatičnije rečeno. Mnoštvo najprije kliče, slavi, veliča Isusa Krista dočekujući ga u veselju, a ubrzo ga je zatim izmučilo, osramotilo i ubilo možda najgorom smrću u to vrijeme. Najgore od svega – isti ljudi čine jedno i drugo. Ne ulazeći u teologiju Isusove smrti, neka se drugi time bave, ostaje zapaziti da je čovječanstvo pokazalo takvo svoje pravo lice nebrojeno puta i u novijoj povijesti: u segregaciji Afroamerikanaca, nedavanju prava glasa ženama, getoiziranjem i genocidom nad Židovima, Armencima, nerođenima i brojnim drugima za koje se danas ne zna, a događaju se – upravo sada dok se čita ovaj tekst. Samo se objekt promijenio, subjekt je isti: čovječanstvo (ili njegovi ugledni pojedinci) koji si uzimaju za pravo »vagu pravde« uzeti u svoje iz Božjih ruku. Teško je ovo čitati, ali ovo barem govori o stvarnosti, koja nije idealna, ali je istinita, pa neka ovo bude barem malen doprinos rastu pravednosti. Jedini »popravni ispit« koji je moguć za sve jest sijanje sjemena pravednosti u svojemu okruženju. Od globalnoga djelovanja uglavnom nema ništa. Isus Krist je na Cvjetnicu, prije 2000 godina, svojom poniznošću, oplijenivši se, uputio jako važnu poruku. Na ovom svijetu nije cilj »istjerivati pravdu« (jer je nema, sjećate se?), nego vršiti Otčevu volju. Otčeva volja, kojoj Krist postade poslušan do smrti na križu, jedini je jamac onoga dubinskoga poslijeuskrsnoga mira koji Krist daje. Tko se drži Otčeve volje, ne će zalutati u tumaranju svijetom. Najzad, jedina prava, autentična i zadovoljena pravda jest dva metra pod zemljom i Božje sudište pred koje će svi jednoga dana stati, a Otčeva volja i njezino vršenje u tom će trenutku odigrati najvažniju ulogu.
