Nedavna izjava Emily Oster, profesorice s bostonskoga sveučilišta, o potrebi pandemijske amnestije izazvala je niz reakcija intelektualaca i znanstvenika širom svijeta. Akademski prijedlog pomirbe polariziranoga društva neki vide kao bijelu zastavu, drugi kao provokaciju onih koji su navijali za strogu javnozdravstvenu politiku. Neki taj prijedlog zaborava smatraju prihvatljivim, neki smišljenim izbjegavanjem odgovornosti i (medicinske) lustracije. Podjela društva zbog epidemioloških prisila posebno je bila izražena u Sjedinjenim Državama, no modeli sukoba univerzalni su, zahvatili su sve zapadne ili demokratske države.
Robert Malone, izumitelj mRNK cjepiva, smatra da su necijepljeni ljudi posebna populacija »u škripcu«. Prema njegovu mišljenju odgovor na navedeni prijedlog amnestije dvojba je za necijepljene: »Moral i građanska pristojnost nalažu nam da se oprosti onima koji su omalovažavali pravo na izbor medicinskoga suvereniteta, nesuglasje s neustavnim prisilama ili propitivanje nametnutoga narativa. Ali to nije tako jednostavno.« Malone primjećuje da je s mentalitetom rulje, koja je demonizirala necijepljene i pretvarala ih u žrtvenoga jarca ili Pedra, prijeđena tanka crta mogućega zaborava.
Pritom podsjeća na primjere medijskoga iživljavanja protiv onih koji se protive protupandemijskim mjerama. Tako je u ozbiljnom dnevnom listu »Los Angeles Times« objavljen članak pod naslovom »Ismijavanje smrti antivaksera je jezivo, ali, da, neophodno je«. Pristupna adresa tomu članku glasi: »Zašto ne bismo plesali nad grobovima antivaksera!?«
Drugi primjer koji u svojoj analizi navodi Malone mrežna je stranica pod naslovom »Žao nam je, antivakseri« (www.sorryantivaxxer.com/) na kojoj se objavljuju slike preminulih ljudi koji su se protivili epidemiološkim mjerama i cijepljenju protiv Covida-19. Malone prikuplja takve informacije i upozorava: »Velik je broj primjera mržnje i prijezira prema necijepljenima u ove dvije godine, ali uživanje u nečijoj smrti zaista je gnusno.« Danas je postalo jasno da su neupitna, službena rješenja za pandemijsku krizu bila najobičnije znanstvene kontroverzije. Aktualna događanja u Kini pokazuju besmisao politike zatvaranja, a možda i zrcale prikrivene, srećom neostvarene želje zapadnih influencera, političara ili primarijusa. I hrvatski su znanstvenici pali u napast javno hvaliti kineski koncept nulte stope zaraze, ali se nakon dvije godine oni više ne pojavljuju u javnosti.
Na pitanje što je danas činiti necijepljenima, Robert Malone odgovara: »Ne biti pakostan, ne zaboraviti i ne prestati postavljati pitanja.« Jedno važno pitanje koje se danas treba žurno postaviti i naglašavati jest pitanje iznenadnih smrti mladih i zdravih, ali cijepljenih ljudi. To pitanje ne smije biti tabu, nego sadržaj slobodnih istraživanja i necenzuriranih rasprava u znanstvenoj zajednici. U potrazi za uzrokom porasta sindroma iznenadne smrti (SADS) potrebno je biti otvoren za mogućnost da je cjepivo jedan od čimbenika takvih smrti. Ili, kako to govori Malone: »Nije užasno pitati je li bio cijepljen čovjek koji je iznenada umro iz nepoznatih razloga. Traženje odgovora približit će nas istini, potencijalno će spasiti živote i otkriti granice na kojima nas strahom vođena propaganda pokušava podijeliti i uništiti.«
Znanstveni esej Malone završava porukom progoniteljima necijepljenih ljudi: »Ne ćemo slaviti vašu smrt, ne ćemo vam poželjeti ikakvu nesreću, ali ne ćemo zaboraviti ono što ste učinili.« U skladu s tom preporukom, nije potrebno osvetom tražiti istinu. No Maloneov hladan pristup potrebno je začiniti dozom vedrine. Dobrim je humorom uvijek moguće ismijati zablude i propuste. Upravo onim šalama koje su naglo nestale s pojavom virusa. Onim vicevima koji su i u Hrvatskoj bili službeno zabranjeni uoči prvoga travnja 2020. godine: »Zamolio bih da sutrašnji prvi travnja ne potakne na šale koje bi mogle postati dezinformacije.«
