Među mnogim razlozima zašto vjernici rado pamte papu Ivana Pavla II. nalazi se i njegovo geslo »Totus tuus« – »Sav tvoj«. Malo tko, naime, ne zna da je sveti Poljak njime iskazao sinovsku odanost Gospi – odanost koja je prožimala ne samo njegovu osobnu duhovnost, nego i njegov papinski nauk. No ipak je manje poznato da je to geslo sv. Ljudevita Montfortskoga duhovni kompas i za više od 12 000 Hrvata diljem svijeta. Toliko ih je, naime, u posljednje četiri godine izvršilo osobnu posvetu Isusu Kristu, utjelovljenoj Mudrosti, po Marijinim rukama – oblik vjerničkoga predanja koje se može sažeti u četiri montfortanska načela: s Marijom, u Mariji, po Mariji i za Mariju. Kako je taj hrvatski marijanski procvat započeo i kakve je sve već plodove donio otkrila nam je Vesela Dujmić, poštanska službenica iz Splita koja svoju ulogu »operativke« u Gospinu pokretu opisuje ovako: »Marija me tu stavila da budem mala pomoć.«
S Marijom nema slučajnosti
Iako je pobožnost sv. Ljudevita Montfortskoga raširena još od 19. stoljeća, Hrvatsku je zahvatila tek nedavno, i to naoko slučajno. No sugovornica se na vlastitom primjeru uvjerila da s Marijom nema slučajnosti. »Moj se život posve zaokrenuo nakon obraćenja u 33. godini. No unatoč povremenoj molitvi krunice, Gospe u njemu još nije bilo mnogo. Jednoga sam jutra u srcu začula poziv: ‘Ljubi i Mariju, ne samo Isusa! Ona će te utješiti!’ To mi je bilo nerazumljivo jer mi utjeha u tom trenu zaista nije trebala. Nedugo nakon toga na jednoj me misi u crkvi sv. Filipa Nerija u Splitu pričestio svećenik u čijim sam očima zamjetila osobitu Isusovu ljubav; bio je to montfortanac Nikola Tandara. Doznavši za njegovu životnu priču, preko mobitela sam ga bezuspješno pokušala zamoliti za svjedočanstvo za knjigu koju sam tada sastavljala. No četiri mjeseca kasnije, baš na blagdan utemeljiteljice montfortanskih Kćeri Božje mudrosti, bl. Marie-Louise od Isusa, slučajno sam ga pronašla na Facebooku. Odbio je moj zahtjev za svjedočanstvom, ali mi je započeo pričati – o Mariji.«
Digitalno okupljanje i Djevici je milo
A kada je marijansko blago koje je primila u glasovnim porukama poželjela podijeliti s prijateljicom, redovniku je sinula bolja ideja. »Predložio je da otvorimo WhatsApp grupu u kojoj bi 33 dana meditacijama pripremao ljude za posvetu.« Glas se brzo proširio i te se 2020. godine grupi pridružilo 100-tinjak ljudi, koji su posvetu izvršili na blagdan Bezgrješnoga Začeća. No zanimanje koje se javilo za iduću posvetu pokazalo im je koliko je Djevici milo digitalno okupljanje. »U to je vrijeme u WhatsApp grupi moglo biti 277 osoba. Punili smo grupu za grupom – na kraju ih je bilo 18 – a još se nekoliko tisuća pridružilo grupi na Telegramu, gdje nema brojevnoga ograničenja. Sveukupno je u pripravi 2021. sudjelovalo 5300 vjernika iz cijeloga svijeta: Hrvatske, ostatka Europe, Kanade, SAD-a, Australije… Bilo ih je toliko da smo posvetu morali odgoditi za skoro mjesec dana, a već tjedan dana kasnije javilo se još 480 zainteresiranih«, prisjeća se sugovornica.
Marijanske grupe, pokreti, zajednice i udruge
Danas u »stalnoj« grupi za duhovno obogaćivanje na Telegramu ima oko 4000 Marijinih posvećenika, a posvetu je izvršilo više od 12 000 ljudi. »Taj broj ne otkriva cijelu istinu jer su članovi grupe dijelili sadržaj sa svojim obiteljima i prijateljima, a pripremama su se pridružile i čitave zajednice.«
A upravo su zajednice najočitiji plodove montfortanske posvete. »Gospa nas je nadahnula da u Splitu pokrenemo i žensku zajednicu sv. Ljudevita ‘Tota tua’, u kojoj svakoga ponedjeljka zajedno molimo i dublje upoznajemo svetčevo djelo, a takve su zajednice kasnije nikle na Braču, u Ogulinu i u Zagrebu. Posveta Isusu po Mariji u temelju je duhovnosti i Marijinih ratnika, pokreta muškaraca koji se prve subote u mjesecu na Peristilu okupljaju u molitvi na Marijine nakane. Pokrenuli smo i udrugu ‘Marija Kraljica Srdaca’, u koju je upisano 500 članova koji su izvršili posvetu. Osim godišnjega okupljanja u Međugorju i marijanskih susreta na Zoomu, oni se obvezuju živjeti vlastita krsna obećanja u svakodnevici.«
Žena koja ni dobro ne daje na silu
Upravo bi se tako – kao svakodnevno oživotvorenje krsnih obećanja – dalo sažeti i ostvarenje same posvete. »Ako ste se predali Isusu po Mariji, na putu do svojega jedinoga cilja morate biti Marija. Marija u odnosu prema supružniku i djeci, Marija prema prijateljima i kolegama; Marija u lijepoj riječi neznancu, Marija u utjesi potrebitomu. Ne Marija u idealnim uvjetima, nego Marija u stvarnosti vlastitoga staleža. Marijini nismo po izvanjskoj formi, nego po dubini svoje duše, po strpljivosti pred izazovima života i samilosti prema grješniku. Naša je posveta, dakle, samo početak hoda. Ulazak u Gospin zagrljaj ne znači da naša borba prestaje. Upravo suprotno: ona tada počinje. A boriti se treba silovito jer samo ‘siloviti grabe kraljevstvo Božje’ – siloviti prema sebi i oštri prema svojim slabostima, ali blagi prema svojim bližnjima. Marija je toliko blaga da nam čak ni dobro ne daje na silu.«
Premda Bog na istinitu pobožnost odgovara u skrovitosti, montfortanska duhovnost posvete ipak ima prepoznatljive vanjske znakove. »Tko god izvrši posvetu, obvezuje se nositi ‘lanac’ – narukvicu koja sliči na okove u znak ‘ropstva’ na koje se odlučujemo. Rob je svojemu gospodaru na raspolaganju 24 sata, što znači da smo i mi kao robovi ljubavi pozvani neprestano se otvarati Mariji, pitajući je kamo da idemo i kako da služimo. To je ropstvo koje ne tlači nego oslobađa, prvo od Sotone – jer on ne može biti gdje je Marija – potom od zloga duha svijeta i konačno od naših vlastitih loših nagnuća. Ujedno, lančić je opipljivo pomagalo koje nas kao bića osjetilâ cijeli dan podsjeća tko smo. Taj je znak nerijetko i povod da iznesemo svoje svjedočanstvo znatiželjnima, a poseban je osjećaj kada susretnete nekoga tko ga također nosi: možda ga ne poznajete, ali odmah znate čiji je.«
Gospin cvijet raste smanjivanjem
Članove Marijina lanca na to »čiji« su podsjećaju i brojne montfortanske molitve. »Sveti Ljudevit savjetuje da kroz jutro 60 – 100 puta u sebi molimo: ‘Zdravo, Marijo, Djevice vjerna’, a uvečer ‘Zdravo, Marijo, Majko milosrđa’. Uz litanije sv. Ljudevita, u zajednici često molimo krunicu s njegovim razmatranjima otajstava i molitvama za krjeposti. Postoje i brojne strelovite molitve kojima se kroz dan sjedinjujemo s Marijom, primjerice: ‘Sav sam Tvoj, i sve moje pripada Tebi, moj ljubezni Isuse, po Mariji tvojoj Presvetoj Majci.’« Staru pak mudrost da je pobožnost onoliko vrijedna koliko vjerniku pomaže uroniti u svetootajstva najbolje potvrđuje Ljudevitova »Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici Mariji«, čijim se redcima »posvećenici« pripremaju za euharistijsko slavlje. »Prije pričesti molimo Presveto Trojstvo da nam daruje Marijino srce jer ga naše srce nije dostojno zbog zlih misli, riječi i djela. A nakon svete pričesti uvodimo euharistijskoga Isusa u srce Marijino: dajemo ga onoj koja će ga ljubezno primiti, duboko mu se klanjati i savršeno ga ljubiti. U srcu motrimo Majku i Sina kako razgovaraju i molimo da dođe kraljevstvo Božje: da se mi smanjujemo, a oni da rastu među nama.« Cvijet koji raste smanjivanjem: kako dostojan dar Gospi koja je Velika postala – malenošću.
Predanje koje se svakodnevno obnavlja
