Uskrsno vrijeme pred vjernike stavlja biblijske tekstove u kojima se istodobno promatra život prve Crkve i zajednički s učenicima korača ususret uskrsnulomu Kristu. I koliko god se čini da je prvim učenicima bilo lakše povjerovati u stvarnost Krista koji je ustao iz groba, evanđeoski tekstovi prikazuju da to i nije u potpunosti točno. Naime, svi su evanđelisti složni u tome da prikažu teškoću prve vjerničke zajednice povjerovati i istinski izručiti svoje živote Kristu. Zajednica je to koja želi provjeriti, tj. dodirnuti onoga koji je bio proboden na križu ne bi li se uvjerila u istinitost njegove smrti i slavnoga uskrsnuća.
Evanđelist Ivan prikazuje učenika zvanoga Toma Blizanac koji raste u spoznaji Isusove osobe te ne želi olako povjerovati u stvarnost njegova uskrsnuća. Toma ipak ne ostaje tek na nemogućnosti vjerovanja, nego se upušta u osobni dijalog s uskrsnulim Kristom ne bi li mu istinski povjerovao. Time pokazuje put svakomu vjerniku. Jer istinska vjera ne počiva tek na naučenom znanju o Kristu, nego prije svega na osobnom dijalogu s Kristom. U tom dijalogu vjernik je pozvan pred Boga iznijeti svoje nedoumice i težinu vjerovanja; reći mu da mu je često teško vjerovati da je živ i da je ustao iz groba, ali pri tome ni u kojem slučaju ne zatvarati se u svoje uske konstrukcije i projekcije Božjega života. Toma uči da se osobni problemi u ophođenju s Božjom stvarnošću ne rješavaju tvrdoglavo i svojeglavo namećući sebe i svoj um da gospodari samom Božjom stvarnošću. Taj čudesni učenik dopušta Kristu da ga pouči o svojoj osobi. Čini se da upravo to vjerniku danas često nedostaje jer je usidrenost u vlastite predrasude o Bogu i Božjem životu zaprjeka da se do Boga uistinu i dođe. Tek čovjek slobodan od svojih predodžaba Boga te istinski otvoren za dar Božje milosti moći će do Boga i doći jer on se otkriva malenima i poniznima.
Vjernici danas nemaju mogućnost izravne provjere Kristova uskrsnuća, no pomnije čitanje evanđeoskoga odlomka iz Ivanova pera pokazuje da ni Tomina provjera Kristove osobe nije tek materijalno ispitivanje njegovih rana. Jer o dodiru u Ivanovu evanđelju se ne govori, nego jedini dodir kojim Toma dotiče Krista koji je uskrsnuo biva njegova vjera. Toma je zagledan u Kristovo proslavljeno tijelo te mu vjeruje. Na jednak način i vjernici danas jesu oni koji zagledani u Kristovo proslavljeno tijelo na oltaru bivaju oni koji Krista dodiruju svojom vjerom. Jer blagovanje njegova tijela koje je stvarno i realno prisutno u posvećenoj hostiji po rukama svećenika na oltaru u misi bez vjere ne će imati velikoga učinka u životu vjernika.
Tek će oni koji istomu Tijelu pristupaju čiste duše i u vjeri moći istinski doživjeti njegovu osobu. Time biva jasno kako zajednica prvih vjernika i zajednica vjernika danas nisu toliko različite. I od jedne i od druge se traži vjerovati uskrsnulomu Kristu. A vjera nije tek materijalna provjera stvarnosti, nego izručivanje svojega života Onomu koji je u smrti prešao u život. To je važno budući da se katkada može čuti da netko ne može vjerovati jer nema za to dostatne razloge, tj. ne može mu se dokazati da je Krist ustao iz groba i da trajno živi. Takvima ne treba dokazivati Boga, nego ih uputiti na osobnu potragu za njim. Onoga tko svim srcem i intelektom prione k otkrivanju njegova otajstva Isus Krist sam prije ili kasnije pronalazi te mu se osobno otkriva.
Povijest Crkve poznaje mnoštvo svetaca koji su takvima postali iz razloga svoje poštene potrage za Božjim likom. Mogu se navesti tek neki primjeri. Sv. Augustin Boga je pronašao u pomnom čitanju poslanice Rimljanima, a Edith Stein (sv. Terezija Benedikta od Križa) kršćanstvu je pristupila kroz filozofsku potragu za misterijem onostranoga života u školi fenomenologije Edmunda Husserla. Ta dva primjera, iako su sasvim različite životne priče, pokazuju da se do Boga može doći, no baš kao i kod Tome, važno je bilo za njim iskreno i čestito tragati.
Koliko prosječni vjernik u Hrvata poznaje svoju vjeru uvijek će ostati pitanje. No pitanje je to koje si svatko treba postaviti jer odgovor na njega nije uopćen, nego uistinu se tiče svakoga pojedinačno. Pitanja poput onoga sumnjam li neprestano u Krista i njegovo uskrsnuće ili pak što mi priječi da ostvarim svoj dublji odnos s Bogom svatko bi si trebao s vremena na vrijeme postaviti. Postavljajući si češće ta pitanja, svaki će vjernik biti iskreni bogotražitelj te time neprestano usmjeren k produbljivanju svojega osobnoga života u vjeri. Baš kao što je to bio Toma zvani Blizanac.
