Izmjena Stare i Nove godine podsjeća nas da živimo u vremenu koje prolazi. Vrijeme počinje stvaranjem. Vrijeme će završiti Sudnjim danom!
To vrijeme našega života na zemlji mjerimo godinama. Stoga bi se izmjena Stare i Nove godine imala shvaćati ozbiljno.
Vrijeme bismo mogli metaforički usporediti s velikom rijekom koja teče prema vječnomu ušću. Ta rijeka nosi u sebi carstva i careve, kraljevstva i kraljeve, bogate i siromahe, moćne i slabe, učene i neuke. Ta rijeka nosi sva zla svijeta, svu ljudsku grješnost i zato je mutna, zagađena zlom, ali tom rijekom plovi i velika lađa Crkve sa svim božanskim sredstvima spasenja, s mnoštvom svetaca i pravednika, pa i grješnika, ali samo do ušća gdje će zauvijek biti odijeljeno dobro od zla.
Isus je navijestio svoj drugi dolazak da bi završio povijest, da bi zaustavio vrijeme i da bi odveo tu rijeku u vječni ocean postojanja.
Tada će, na Sudnji dan, biti uskrsnuće svih mrtvih i preobražaj svih živih za vječno postojanje, bilo sretno, bilo nesretno.
On je uzašao na nebo s dušom i tijelom, kao što je kasnije i svoju djevičansku Majku uzeo na nebo s dušom i tijelom. Na Sudnji će dan sve pravednike uzdići u nebesku slavu Božju, također s dušom i tijelom.
Isus je Krist navijestio teška vremena kušnje koja će prethoditi onomu Danu.
Zato Isus upozorava svoje učenike: »Pazite na se, da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i životnim brigama, te vas iznenada ne zatekne onaj Dan… Stoga, budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega. (Lk 21,34-35)
Stoga apostol Pavao piše svom učeniku Titu: »Pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista.« (Tit, 2,12-13)
Iz knjige »Božja remek-djela«, Glas Koncila, 2002., str. 17-20
