Crkva je Božja ustanova. Mogli bismo kazati: Crkva je Božji projekt iz vječnosti u vremenu i kroz vrijeme u vječnost utječe. Ali, pošto je sastavljena od ljudi, ima u svom zajedništvu grješnika. Oni su njezina rana, ali se mogu spasiti Božjim lijekovima koje je Isus Krist povjerio svojoj Crkvi. Isto tako, Crkva u svom zajedništvu kroz cijelu povijest odgaja nebrojene pravedne i svete ljude.
Rečeno je da je Crkva mistično Tijelo Kristovo, a »duša« toga Tijela je Duh Sveti u kojem kličemo: »Abba! Oče!« (Rim 8,15)
Svaka ljudska zajednica ima svoje vodstvo koje služi zajedništvu kako bi zajednica kao zajednica ostvarivala svoj smisao, slogu i suradnju.
I Crkva ima svoje vodstvo i to po uredbi samoga utemeljitelja Crkve – Isusa Krista. To vodstvo i to služenje zajedništvu i jedinstvu Crkve prima se sakramentom svetoga reda. Dakle, poslanje i ovlaštenje za vršenje te svete službe u zajednici Crkve ne dolazi od ljudi, nego od Boga. Hijerarhijska struktura Crkve, Božja je uredba.
Nitko si sam u Crkvi ne može prisvojiti tu službu. Poslanje ne dolazi od ljudi, nego se vidljivim svetim činom, sakramentom reda, prima od Isusa Krista. Tako se po uredbi Isusa Krista sakramentom povjerava služba posvećivanja, upravljanja zajednicom, naviještanja Evanđelja i slavljenja otajstva odabranim ljudima. Isus reče apostolima na Posljednjoj večeri: »…Priopćih vam sve što sam čuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas. I postavih vas da idete i rod donosite, i rod vaš da ostane, te vam Otac dadne što god ga zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam da ljubite jedni druge!« (Iv 15,15-17)
Crkva, dakle, nije prepuštena anarhiji i kaosu ljudskih mišljenja. Bog ju je zamislio da bude jedno u istini, ljubavi i svetosti života!
Iz knjige »Božja remek-djela«, Glas Koncila, 2002., str. 117-118
