GOVORI NAM SLUGA BOŽJI FRANJO KUHARIĆ Ispovijed – otpuštanje i zadržavanje grijeha

Kardinal Franjo Kuharić u zagrebačkoj katedrali pozdravlja okupljene vjernike

Sakrament obraćenja ustanovljen je kao sudište. Samo se tako može razumjeti Isusova riječ o otpuštanju ili zadržavanju grijeha. Vlast opraštanja ili zadržavanja grijeha Isusovim mandatom prelazi na biskupe kao apostolske nasljednike i biskupi je prenose na svoje suradnike svećenike. Tim su ovlaštenjem, dakle, biskupi i svećenici ispovjednici.

Grješnik pokajnik pred ispovjednikom ponizno i skrušeno priznaje svoje grijehe, što potpunije i što iskrenije.

Grijesi su oprošteni i njih više nema; vječna kazna za teške grijehe je oproštena, a vremenite križeve kao posljedicu svojih grijeha pokornik prihvaća kao svoj dar zadovoljštine za toliko Božje milosrđe

Grijesi su rane duše. Izvor su nemira i tjeskobe. Svijest krivnje opterećuje savjest, ako je savjest budna. Čovjek, posve naravnom psihologijom, osjeća potrebu da s drugima podijeli svoje brige, muke i tjeskobe. Zato ide psihijatru ili psihologu. Kada se radi o grijehu i krivnji, Isus je Krist odlučio svoju vlast opraštanja prenijeti na svoje poslanike da bi posrnuli čovjek njima povjerio svoju krivnju u odnosu prema Bogu, prema samomu sebi i prema drugim ljudima. Povjerava to njihovoj vlasti opraštanja u ime Božje. Otkriva ispovjedniku svoje rane, jer želi da budu izliječene. Priznaje mu svoje grijehe, jer želi da budu izbrisani, oprošteni kako bi se ponovno našao u Božjoj ljubavi.

Kada ispovjednik sasluša ispovijed i kada vidi da se pokornik zaista iskreno kaje, da odlučno želi odbaciti grijeh i živjeti po Božjim zapovijedima, tada daje odrješenje u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Tada se u duši pokornika zaista događa čudo milosti. Grijesi su oprošteni i njih više nema; vječna kazna za teške grijehe je oproštena, a vremenite križeve kao posljedicu svojih grijeha pokornik prihvaća kao svoj dar zadovoljštine za toliko Božje milosrđe.

Iz knjige »Božja remek-djela«, Glas Koncila, 2002., str. 108-109