U ovom razmatranju posvetimo pozornost najsvetijem i najčasnijem članu općinstva svetih, a to je Blažena Djevica Marija. Njezino najviše dostojanstvo je u činu utjelovljenja vječne Riječi, Sina Božjega.
Nijednoj ženi u ljudskoj povijesti nije upućen takav pozdrav Neba kao nazaretskoj Djevici Mariji. Nju Božji poslanik arkanđeo Gabrijel pozdravlja: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« (Lk 1,28) Bog je njezinu dušu ispunio puninom svetosti i bezgrješnosti, jer ju je odvijeka predvidio da bude majka utjelovljenoga Boga. To je njezin najuzvišeniji poziv. Božanska je osoba Riječi u njezinu djevičansku krilu usvojila našu ljudsku narav. To je Božji zahvat ne samo u njezin osobni život, nego i u ljudsku povijest.
Bog je, rođen od nje, ne oskrvnuvši njezino djevičanstvo ni u začeću ni u porodu, tako postao Sinom čovječjim, našim bratom, našim suputnikom i supatnikom.
Time je Marija neodjeljivo uključena u Kristovo otajstvo, a time i u otajstvo otkupljenja. Kao Majka Isusa Krista ona je voljom samoga Isusa Krista i Majka Crkve, Majka općinstva svetih.
Najuzvišeniji i najplodonosniji čin spasenja je Isusova muka i smrt na križu. Plodnost te okrutne smrti ima svoju otkupiteljsku snagu u ljubavi. Možemo kazati da je Bog u tu neizrecivu patnju uložio svu svoju ljubav prema čovjeku grješniku da ga spasi od vječne propasti. U tu patnju, i u tu ljubav, uključena je Majka Spasiteljeva. Ona je jedno sa svojim Sinom u činu otkupljenja. Zato je, kao Majka Crkve, jedno i s Crkvom.
Bog je htio da u djelu otkupljenja i u zajedništvu općinstva svetih bude i majčinska uloga. Ako je u svakoj obitelji uloga majke posebna, onda je i u velikoj Božjoj obitelji na djelu majčinsko srce.
Isus je jedini Spasitelj, a njegova i naša Majka k njemu uvijek dovodi one koji je skrušenim srcem mole za svoje spasenje.
Iz knjige »Božja remek-djela«, Glas Koncila, 2002., str. 185-188
