Pojam kralja, odnosno kraljevske službe i vlasti, uzet je iz sustava zemaljske vlasti koji je vrijedio kroz tisućljeća povijesti i u raznim kulturama. Kralj se smatrao posvećenim nositeljem i izvršiteljem vrhovne vlasti, koji upravlja zajednicom – kraljevstvom.
Pojam kralja i kraljevstva ulazi i u božanske poruke objave. Na sudištu Poncija Pilata stoji svezan i izbičevan Isus. Pilat je čuo da Isusa optužuju da želi biti kralj pa ga upita: »Ti si, dakle, kralj?« Isus odgovori: »Ti kažeš! Da, kralj sam. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko god je od istine, sluša moj glas.« (Iv 18, 37)
Prije toga Isus je kazao Pilatu: »Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta!« (Iv 18, 36)
Isus jest kralj jer je Bogočovjek i ima vlast nad svim stvorenim, ali on je kralj na najuzvišeniji i božanski način. Govorio je o kraljevstvu nebeskom, o kraljevstvu Božjem, ali je to kraljevstvo koje nadilazi sve pojmove i predodžbe ovozemaljskih kraljeva.
Pripadnici Kristova kraljevstva su pozvani da budu svjetlo svijeta i sol zemlje i da već u povijest usađuju to kraljevstvo svojom svetošću i pravednošću, svojom međusobnom ljubavlju i ljubavlju prema Bogu i ljudima. To će kraljevstvo Božje, koje se ovdje događa u srcu Božjih prijatelja, biti dovršeno u vječnosti kao kraljevstvo mira, radosti i ljubavi u punini života Presvetoga Trojstva.
U kraljevstvima ovoga svijeta uz kralja je stajala i bila posebno čašćena kraljica, ali ne kao izvršiteljica vlasti, nego kao posrednica i zagovornica onih koji su se njoj utjecali.
U Božjem kraljevstvu Blažena Djevica Marija je kraljica u najuzvišenijem smislu. Kraljevski naslov Blažene Djevice Marije ističe njezinu zagovorničku moć pred Božjom pravednošću i pred Božjim milosrđem za grešnike. Isus Krist je svoju Majku obdario tom moći da bude službenica njegove otkupiteljske ljubavi: Kraljica milosrđa u Božjem i nebeskom kraljevstvu.
Iz knjige »Vjeruješ li ovo?«, Glas Koncila, 2005., str. 62-65.
