Čitao sam jedan članak o protupapama koji su djelovali u srednjovjekovlju koji nije baš katolički nastrojen. Kakvo je stajalište Crkve o tom dijelu crkvene povijesti?
Nenad K.
Nismo povjesničari da bismo donosili sud o srednjovjekovlju, no općepoznata je činjenica, o kojoj posebno pišu crkveni povjesničari, da srednji vijek nepravedno i tendenciozno – pa i danas i u našem društvu – neki nazivaju mračnim razdobljem, što god im to značilo. Mnogi će pak povjesničari upozoriti da su se upravo u srednjem vijeku rađala i nastajala (sve)učilišta u okrilju Katoličke Crkve i da je došlo do razvoja društva na mnogim područjima. A što se protupapa tiče, oni su raskolnici te je poznato da ih je bilo. Neki izvori spominju da ih je bilo 40-ak kroz povijest. Riječ je o osobama koje su za sebe tvrdile da su papa, pri čemu su neki od 14. stoljeća imali i određenoga uspjeha jer je uz njih pristajao i određeni broj kardinala.
»Protupapa« je osoba koja nije zakonito izabrana pa ga Katolička Crkva nije priznala za papu. No neki protupape kasnije su zakonito izabrani. Prvi je protupapa bio sv. Hipolit u 3. stoljeću, a posljednji je – prema Hrvatskoj enciklopediji (mrežno izdanje) – bio Feliks V. u 15. stoljeću. Međutim, crkveni povjesničar dr. Slavko Slišković napisao je da je protupapa bilo i u 20. stoljeću: »U 20. stoljeću Crkva je imala nekoliko protupapa ili barem onih koji su se nazivali i smatrali papama. Michel Collin (1905. – 1974.), svećenik biskupije Nancy, vjerovao je da je nakon Ivana XXIII. prema božanskoj objavi upravo on pravi papa i nazvao se Klementom XV. Osigurao si je apostolsko naslijeđe i zaređen je za biskupa 1965. godine. Imenovao je međunarodni kardinalski kolegij. Naslijedio ga je Clemente Dominguez y Gomez (1946. – 2005.) kao Grgur XVII., koji je posvetio stotinjak biskupa i 1978. ekskomunicirao Ivana Pavla I. Zanimljivo je da su unatoč svemu svi oni uspijevali oko sebe okupiti skupine pristaša i oblikovati kardinalski kolegij te imati nasljednike.«
Hostija uključuje cijeloga Isusa
Moj me sin pitao zašto Kristovu krv ne primamo na svakoj misi. Ja sam mu odgovorila da hostija uključuje cijeloga Isusa – njegovo tijelo, krv, dušu i božanstvo. Sada me malo kopka jesam li mu dala ispravno objašnjenje. Molim Vas pomoć u tome.
Mara, Solin
Svojim ste riječima dobro protumačili svojemu sinu ono što je bitno, a mi smo i u jednom prošlom broju u rujnu pisali o toj temi. Ukratko, istaknuli smo da Opća uredba Rimskoga misala (OURM) navodi da je poželjno da vjernici primaju Kristovo »Tijelo i Krv kao duhovnu hranu« (br. 80), ako je i gdje je to moguće (najčešće iz praktičnih razloga to nije moguće), ali nas Katekizam Katoličke Crkve uči upravo ono što ste i Vi napisali: Krist je cjelovito prisutan i pod euharistijskim prilikama kruha, koji uobičajeno kao hostiju primamo u trenutku pričesti na misi.
