Kršćanski je mučenik sudionik u mučeništvu samoga Isusa Krista. Najneviniji i najsvetiji Sin Božji bio je progonjen. Prolazio je zemljom čineći dobro, a bio je mržen. Naviještao je kraljevstvo Božje, kraljevstvo istine, milosti, pravde i ljubavi, a bio je ubrojen među zločince. I kroz cijelu se povijest Crkve događa misterij sukoba da zlo progoni dobro, da laž progoni istinu, da mržnja progoni ljubav.
Isus je to navijestio svojim učenicima, svojoj Crkvi: »Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas… Ako su mene progonili, i vas će progoniti!« (Iv 15, 18. 20)
Mučenici umiru iz ljubavi prema Bogu i s ljubavlju prema mučiteljima. Prvi mučenik sv. Stjepan, đakon, umirući pod udarcima kamenja molio je: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh.« (Dj 7, 60)
U čvrstoći vjere, u odlučnosti da položi život za istinu… čitamo i vjeru i odlučnost nadbiskupa Alojzija Stepinca, uvijek pripravnog da položi život za istinu i nepobjedivoga u ljubavi prema neprijatelju.
Progonjen je i suđen zbog svoje vjernosti Isusu Kristu i njegovoj Crkvi. To nije bilo mučeništvo odsijecanjem glave, to je bilo dugotrajno mučeništvo strašnim klevetama, ponižavanjima, bezočnim optužbama na montiranom procesu i konačno nepravednom osudom na život bez slobode i izloženošću posebnim postupcima koji su sigurno skratili njegov zemaljski put. Stoga je mučenik! Moramo istaknuti i to da je on prvi mučenik žrtva komunističkog progona proglašen blaženim.
Ali svaki je kršćanin pozvan da vjerno i ustrajno živi Evanđelje, makar nailazio na prezir i ismijavanje. To je tzv. bijelo mučeništvo.
Završavam riječima mučenika Alojzija Stepinca iz njegove duhovne oporuke: »Konačno, jer je Bog ljubav, kako veli apostol, ljubite se među sobom! Pomažite se uvijek bratski među sobom! Budite jedno srce i jedna duša! Ali ljubite i neprijatelje svoje, jer je to zapovijed Gospodnja!«
Iz knjige »Vjeruješ li ovo?«, Glas Koncila, 2005., str. 86-89.
