Pošto smo u nekoliko razmatranja razmišljali o sakramentu svetoga reda, o ustrojstvu Crkve i papinoj službi u Crkvi, ovdje razmišljamo o četiri svojstva Crkve kojima se ona predstavlja u povijesti kao Kristova ustanova s božanskim poslanjem. Prema nicejsko-carigradskom Vjerovanju koje svake nedjelje i svake svetkovine molimo u euharistijskom slavlju nakon navještaja riječi Božje, ta četiri svojstva su sljedeća:
– Crkva Kristova je jedna!
Kad je Isus molio da svi koji budu vjerovali Njemu budu jedno (usp. Iv 17,21), onda je molio da njegova Crkva bude jedna, a ne stotine njih koje bi se pozivale na njegovo Ime međusobno se suprotstavljajući krivim tumačenjima Božje objave.
Stoga razdijeljenost kršćana na stotine kršćanskih zajednica od kojih svaka sebe smatra jedino pravom, nije u skladu s Kristovom ustanovom Crkve! Povijesno je poznato kako su u Crkvi nastajale diobe, kako su se grane i grančice odsijecale od jednoga stabla, jedne Crkve. Na dnu svih dioba, ljudska je zabludivost i grijeh.
– Crkva je sveta!
Svet je njezin utemeljitelj Isus Krist! Sveto je Evanđelje i sveti su zakoni života koje naviješta; sveti su sakramenti kojima posvećuje one koji vjeruju; kroz cijelu povijest sveta je Crkva i u svojim svecima i pravednicima. Dakako, u njezinu zajedništvu, nažalost, ima grješnika na svim razinama, ali ona ima božanska sredstva, da ih posvećuje ako se obrate.
– Crkva je katolička!
To znači »sveopća« u smislu »cjelokupnosti« ili »cjelovitosti.« (usp. KKC br. 830, str. 230) »Katolička je, jer ju je Krist poslao svemu ljudskom rodu.« (LG 13)
– Crkva je apostolska!
»Rodoslovljem« biskupskoga posvećenja dolazimo sve do apostola na kojima je Isus Krist utemeljio svoju Crkvu. O tome smo razmišljali tumačeći sakrament svetoga reda!
Iz knjige »Božja remek-djela«, Glas Koncila, 2002., str. 131-134
