Već su na početku Crkve nicala mišljenja koja su krivo tumačila Božju objavu i stvarala nesloge i razdore u Crkvi. Stoga je Isus, svojom božanskom mudrošću, obdario svoju Crkvu posebnom službom koju je povjerio apostolu Petru. U Evanđelju i u Djelima apostolskim, služba je Petrova posebno istaknuta. Zato je Isus kazao Petru: »Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću.« (Lk 22, 31-32) Dakle, Petar će biti sačuvan u istini ne svojom snagom, nego snagom Duha Svetoga da učvršćuje svoju braću u pravoj vjeri.
Nakon uskrsnuća, Isus Petru povjerava službu upravljanja svojom Crkvom riječima: »Pasi jaganjce moje … pasi ovce moje …« (Iv 21, 15) Stoga je Petar vidljivi znak Kristove Crkve i svojom je službom jamstvo istine, vjere i morala. Bio je rimski biskup i u Rimu je svoju vjeru i vjernost zasvjedočio mučeništvom. Ali, njegova služba i poslanje u Crkvi ne umiru. Prelaze na njegove nasljednike – rimske biskupe!
Drugi vatikanski sabor uči: »Kao što po Gospodinovoj odluci sveti Petar i drugi apostoli tvore samo jedan apostolski Kolegij, tako su na sličan način među sobom povezani rimski biskup, Petrov nasljednik, i biskupi, nasljednici apostola… Rimski biskup po svojoj službi kao namjesnik Kristov i pastir cijele Crkve ima potpunu, vrhovnu i opću vlast koju može uvijek slobodno vršiti.« (LG 22)
Petrova, odnosno papina služba u Crkvi, ima svoj izvor i jamstvo u odluci samoga Isusa Krista. To je Božja logika istine, jedinstva i zajedništva Crkve u vjeri i ljubavi. Od sadašnjega pape vraćajući se u prošlost, dolazimo do prvoga pape – Petra! U svijetu zabluda osporavan je Isus Krist, osporavana je Crkva, osporavan je papa jer je uvijek Crkva izložena progonu. Ali Duh Sveti ju čuva u svim nevoljama povijesti da bude sigurna čuvarica Božje istine.
Iz knjige »Božja remek-djela«, Glas Koncila, 2002., str. 128. – 130.
