Isus Krist očitovao se u svome javnom životu svojim božanskim naukom, svojim svetim životom i svojom ljubavlju prema patnicima, bolesnicima, a prema grješnicima svojim milosrđem. Očitovao se kao liječnik duše i tijela da tako objavi Kraljevstvo nebesko u kojem više neće biti ni patnje ni smrti, nego radost, ljubav i mir u punini Božjega života.
Apostol Matej zapisao nam je sljedeće: »Pošto preploviše (Genezaretsko jezero), dođoše na kraj u Genezaret. I ljudi ga onoga kraja prepoznaše pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji su se dotakli, ozdravili bi.« (Mt 14,34-36)
Ozdravljali su oni koji su ga se dotakli, vjerujući u njegovu božansku moć i ljubav. Tako su i oproštenje grijeha dobivali i oni koji su vjerovali obraćenim srcem u njegovu moć opraštanja.
Kad je Isus slao svoju Dvanaestoricu propovijedati o Kraljevstvu nebeskom, kazao im je, među ostalim: »Bolesne liječite.« (Mt 10,8) »Otišavši propovijedahu obraćenje i izganjahu mnoge zloduhe i mazahu uljem te ozdravljahu mnoge nemoćnike.« (Mt 6,12)
Apostol Jakov piše u svojoj poslanici: »Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim, mažući ga u ime Gospodnje, pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i, ako je sagriješio, oprostit će mu se.« (Jk 5,14-15)
U Isusovu postupku, u provedbi Isusova naloga apostolima da liječe bolesne mažući ih uljem, u izričitu nalogu apostola Jakova da se starješine Crkve pozovu bolesnicima, Crkva je od početka prepoznala ustanovu sakramenta bolesničkoga pomazanja. Tim je sakramentom sam Gospodin Isus Krist zajamčio svoju sućut, svoju ljubav i pomoć bolesnima, starima i nemoćnima.
Iz knjige »Božja remek-djela«, Glas Koncila, 2002., str. 112-113
