Bog je iz ljubavi stvorio čovjeka za vječni suživot s Njim u beskrajnom blaženstvu. To je smisao stvaranja čovjeka. Ali čovjek je sagriješio, zaveden od strane napasnika. Odbacio je smisao stvaranja. Skrenuo je s puta spasenja u zlo, u patnju i smrt. Sam svojom moći čovjek nikada ne bi mogao ponovno uspostaviti pomirenje s Bogom. To može učiniti samo po Isusu Kristu – Bogočovjeku – i to cijenom njegove ljubavi izvršene žrtvom na križu. Tako se čovjek grešnik može vratiti u Očev zagrljaj samo cijenom ljubavi Kristove, ako vjeruje toj ljubavi i ako je živi novim životom.
Predati se sotoni znači predati se u najgore ropstvo, u vječnu propast. A on nudi slobodu! Povjeriti se Bogu istine i ljubavi znači živjeti punom pravom slobodom u Bogu. Čovjeka čini slobodnim i sretnim samo poslušnost Božjoj volji jer samo Bog može čovjeku željeti najveću sreću. On je može i dati. Isus je nazvao đavla »čovjekoubojicom od početka, lašcem i ocem laži«. (Iv 8, 44) On je to od početka stvaranja čovjeka i kroz cijelu čovjekovu povijest: napasnik, zavodnik, upropastitelj.
Čovjekov hod kroz život stalno je izložen napastima. Kazali smo da je ranjen u sebi zlim sklonostima; izložen je negativnim utjecajima sredine u kojoj živi; ali nisu isključena ni nadahnuća na zlo nevidljivog Božjeg i čovjekova neprijatelja.
Napast je lažni putokaz na putu života. Odvodi nas s pravog puta, s Božjeg puta prema vječnom cilju; zavodi na krive putove propasti. Zato Ivan piše: »Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka.« (1 Iv 2, 17)
»Isus govori svojim učenicima: ‘Ja sam Put, Istina i Život. Nitko ne dolazi Ocu osim po meni!’« (Iv 14, 6)
Ispitajmo u korizmi svoju savjest i svoje srce: Kojim putem idemo? Čiji glas slušamo? Božji ili napasnikov?
Vjerujmo Očevoj ljubavi koja nam je objavljena u Isusu Kristu!
Iz knjige »Vjeruješ li ovo?«, Glas Koncila, 2005., str. 142-145.
