U sunčano predvečerje 2. listopada 1998. papa Ivan Pavao II. sletio je po drugi put na tlo hrvatske zemlje; poljubio ju je i blagoslovio. Put od uzletišta do katedrale bio je prolaz kroz živi Zagreb, jer su građani Zagreba i na taj način otkrili srce Svetom Ocu pozdravljajući ga smiješkom, suzama, rukama. Dirljivo je bilo vidjeti mnogo mladih i djece koju su očevi i majke držali na rukama ili postavili ispred sebe da ih Papa blagoslovi.
Međutim, Papa je ovog puta došao k nama s jednim osobito važnim i dragim darom: došao je da u svetištu Majke Božje Bistričke 3. listopada proglasi blaženim slugu Božjega zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca. Papa Ivan Pavao II., nasljednik apostola Petra i Kristov namjesnik na zemlji, izgovarao je svečano: »…dopuštamo da se sluga Božji Alojzije Stepinac od sada naziva blaženim i da se svake godine na dan njegova rođenja za nebo, desetoga veljače, može slaviti njegov spomendan na mjestima i na način kako je to određeno kanonskim propisima. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen!«
Taj proglas Božji je narod potvrdio dajući svoj Amen oduševljenim pljeskom. U tom trenutku i sunčane su zrake našle prolaz kroz oblake i obasjale oltar – žrtvenik, kao da daju pečat na istinu nevinosti i svetosti tolikom mržnjom progonjenoga, tolikim klevetama ocrnjenoga, tolikim nepravdama osuđenoga pastira zagrebačke Crkve Alojzija Stepinca.
Ovom je, dakle, beatifkacijom svečano potvrđena istina o nevinosti hrabroga branitelja Božje časti i ljudskih prava; dana je najpunija zadovoljština za sve nanesene nepravde sluzi Božjem Alojziju Stepincu, ali i svima nedužnim žrtvama okrutnih nasilja.
Crkva je potvrdila da je Alojzije Stepinac naš nebeski zaštitnik i da njegovu zagovoru u javnoj molitvi i bogoslužju možemo upućivati svoje molitve. Ali time nam je postavljen i za uzor vjere, nade i ljubavi, kao sjajan primjer kršćanskoga života.
Iz knjige »Vjeruješ li ovo?«, Glas Koncila, 2005., str. 90-93.
