Razmišljali smo o otajstvu krštenja i dostojanstvu kršćanina. Odrasli kandidati za krštenje mogu biti kršteni samo ako uzvjeruju svim srcem i dušom Evanđelju i ako ga uistinu žele živjeti. Krštena djeca bez ikakve svoje suradnje primaju dar Božjega života u vjeri roditelja i Crkve, ali zato roditelji, kao vjernici, preuzimaju pred Bogom i Crkvom obvezu da će to kršteno dijete biti u vjeri odgajano za dosljedan kršćanski život.
Međutim, nažalost, i kršćanin može svojim životom biti udaljen od Boga, može živjeti na poganski način.
Ali, već smo kazali: Otac ga ljubi i onda ako sagriješi jer ga čeka da se obraćenjem vrati u Očev zagrljaj!
Što je obraćenje? Isus je svojim slušateljima govorio o obraćenju. Možemo kazati da je cijelo Sveto pismo Božji poziv na obraćenje. To znači temeljitu promjenu grešnog mišljenja, grešnih stavova i stanja; to znači svjesno i voljno odricanje od vlastitih grijeha, odbacivanje svojih grešnih stavova i želja da se živi u skladu s Božjom voljom. Kad grešnik postane svjestan svojih grijeha i odriče ih se, on je time raspoložen za pomirenje s Bogom, da dobije oproštenje svih svojih grijeha, da zaživi novim životom u svjetlu Božje milosti.
Do takvog preokreta raspoloženja, do takve promjene volje – da se iziđe iz ovisnosti o grešnosti, da se uđe u novi život – ne dolazi čovjek vlastitom snagom. To je Božji zahvat u čovjekovoj duši. Savjest se probudi samo ako je Duh Sveti probudi. Kad čovjeka, kako kažemo, zapeče savjest, tu je već na djelu Duh Sveti koji uvodi u istinu i privlači na pomirenje. Zato Crkva u svojim molitvama, u euharistijskim slavljima, u raznim pobožnostima često upućuje molitve Ocu po Isusu Kristu u Duhu Svetom za obraćenje grešnika.
Svi se moramo obraćati. Tko je tako dobar, a da ne bi mogao biti bolji? Otac, bogat milosrđem, sve nas čeka!
Iz knjige »Vjeruješ li ovo?«, Glas Koncila, 2005., str. 150-153
