Započnimo ovo razmišljanje s psalmistom koji moli: »Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu nada moja.« (Ps 62) Mir, unutarnji sklad, smirena ravnoteža čovjekova duha ostvaruje se jedino u ispravnom odnosu s Bogom! To je temeljni čovjekov odnos. Ako je taj odnos ostvaren u istini i poslušnosti vjere, svi ostali čovjekovi odnosi dobivaju čvrstoću i ravnotežu pravednosti.
Ako je čovjek u sukobu s Božjom voljom, ako je rob zla i ovisan o svojim zlim sklonostima, u njemu nema pravoga mira, a nema ni smirenih odnosa sa svojim bližnjima. Živi u nekoj unutarnjoj napetosti, nemiru koji se odražava u nezadovoljstvu, u nestrpljivosti i razdražljivosti.
Isus je Krist svojim križem i uskrsnućem, svojom žrtvom ljubavi, otvorio pristup k Ocu. Grešnik po Isusu Kristu dobiva oproštenje grijeha ako se obrati i uzvjeruje Božjoj ljubavi.
O krštenju smo govorili. A što reći o sakramentu pomirenja, o sv. ispovijedi. Nažalost, danas su duh ovoga svijeta usvojili i mnogi katolici, osobito u tzv. bogatom svijetu. Ne priznaju se grešnima i odbacuju ispovijed, a na sv. pričest dolaze opterećeni teškim grijesima. Čine se uvijek svetogrđa ako se sveti sakramenti zlorabe i primaju bez prave vjere i obraćenjskog raspoloženja.
Sakrament pomirenja je čudesan Božji dar pomirenja i mira koji ispunja dušu obraćenika.
Evo opet jedno svjedočanstvo. Piše jedan naš suvremeni obraćenik nakon iskustva teških zabluda i grijeha ovisnosti o drogi, alkoholu, nemoralu:
»Probudio sam se u potpunoj tami… Uhvatio me strah i užas zbog mojeg grešnog i bijednog života… Sâm sam se osudio na vječnu tamu te sam očajno zavikao: ‘Gospodine Isuse Kriste, smiluj se meni grešniku!’ Iznenada je iznad mene zasjalo svjetlo…! Toga sam dana prvi put naučio (moliti) Zdravo, Marijo.«
Konačno, dolazi na ispovijed i dalje piše: »Iz ispovjedaonice sam izišao olakšan od silnog tereta što sam ga toliko vremena nosio… Tek je tada zasvijetlilo u meni svjetlo čistoće…«
